Maurovizija: Sve se diže što je naše

261

Zamišljam razgovor dviju turistkinja. Jedna iz Italije, druga iz Francuske.

Donatella: Hrvatska, ah, divna zemlja!
Sophie: da, divna zemlja. Ja sam ovdje tek prvi put.
Donatella: meni je blizu, ja sam već šesti.
Sophie: nemoj zezat! Daj mi reci nešto o Hrvatskoj!
Donatella: pa… kod Hrvata ti se iz godine u godinu sve diže…
Sophie ( prekidajući je smiješkom, ne želeći dalje slušati): Mmmmm, onda ću se i ja vratiti!

Nažalost, nije Donatella mislila na dizanje naših mašinica za općenje, ona je mislila na sve drugo, ali nije htjela Sophie kvariti njezinu ushićenost. Donatelli je nono iz Istre, pa je nekako ljubav prema korijenima uvijek vraća u ovu našu (izgledom) prekrasnu zemlju.

Donatella, kao svjetska žena, primijetila je kako u Hrvatskoj iz godine u godinu sve raste, iz dana u dan. Osim plaća. Njih ili nema ili ostaju iste. Tako mic po mic poskupljuje kruh, novine, mlijeko i sve ostale sitnice koje čine dio svakog našeg jutra. A onda redom:

1) PDV=25%

Osim što smo najpoznatiji po nogometu i vanzemaljski talentiranim i uspješnim skijašima iz obitelji Kostelić, mislim da smo na vrhu ljestvice kada je porez u pitanju. Malo tko nas može prestići. Pobjedničko postolje. Šampanjac šprica. Garant. Naš PDV je poput Digo kvasca- on samo raste, raste i raste.

2) Benzin

Sjećam se da je benzin bio 6 kuna kada sam počeo voziti. Sada se opasno približava brojci 12, što znači- duplo. U 10 godina, morate priznati da je to odličan napredak za naftnu industriju, a i za našu divnu državu. Činjenica je da će se ljudi i dalje voziti, pa makar bio i 20 kn. Prestao sam plaćati benzin u kešu. Samo provučem karticu i zažmirim. Manje boli. I više ne kupujem čips na benzinskoj.

3) Cigarete

Navodno idu gore za 5 kuna. Ako ništa drugo, netko se divno brine o zdravlju naših ljudi. Netko human mora da se sjetio toga. Kurac human. Zna što znači ovisnost o kombinaciji nikotina i katrana.
Oni koji puše, pušit će i dalje. Shvaćajući da svi mi lagano pušimo zajedno. Još nismo popušili. Mislim da tek idemo prema hard-core pušingu.

4) Hrana

Srećom, nisam od onih koji u lipu prate cijene raznih artikala u dućanu i ne pohodim 5 raznih dućana jer je tu nešto jeftinije, a 300 metara dalje je naranča na akciji. Ali srce mi se para kada vidim bakicu ispred mene kada kaže: ”10 deka parizera, molim vas”, prodavačica kaže: ”11 i pol, je li to u redu?”, a bakica kaže: ”ne, 10, molim vas, neću onda imati za ostalo”. U tim trenucima svijet mi više nije najljepše mjesto za život i postajem užasno ogorčen i ljut.

5) Lijekovi

Ako ste imalo išli za tim, farmaceutska industrija pretekla je i mobilne operatere po broju reklama, što na tv-u, tako i na jumbo-plakatima i svim ostalim reklamnim mjestima. Ljudi abnormalne svote novaca troše da bi se liječili, a kupiti će lijek koliko košta da košta  ”jer to je za moje dobro”. Farmaceuti to znaju, i naravno, polako samo dižu cijene svojih proizvoda. Moja pojava u ljekarni prije vikenda izaziva oduševljenje, a vjerojatno iz razloga što znaju da ću im u narednih dvije minute ostaviti jako puno krznenih životinjica da bih se opskrbio kalcijem, c-vitaminom, ovim-onim, jer me čekaju neprospavane noći i pojačani fizički napori. Uvijek krećem od sebe pa mislim- koliko li tek troše oni koji su ozbiljno bolesni? Mnogo.

6) Neplodnost

Nažalost, sa svim ovim problemima raste i neplodnost. Navodno svaki treći par ima problema s tim. Zašto? Gore navedeno- krenuvši od hrane koja više nije onakva kakva bi trebala biti, pa sve do stresa koji današnji život donosi. Nakon cijelog dana na poslu gdje te svi jebavaju uzduž i poprijeko, da li će ti doma biti do ičega? Da li će stvarno biti ”sve se diže što je naše?”. Naravno da neće. Bit će spuštanje. A krevet će služiti samo i isključivo za spavanje.

Dalje i ne idem. Sve poskupljuje i sve raste. Život postaje velika muka i ogromni rad da bi se imalo osnove za preživljavanje. Srce mi se para kada mi ljudi kažu koliko nisu dobili plaću i za koliko novaca rade, a zna se koliki su troškovi. Teško mi je kada slušam o teškim ljudskim sudbinama. Dok sam na pozornici, vidim da ljudi nisu veseli kao nekada, da ne piju. Ili piju jedno piće cijele večeri. Nedostaje onog iskrenog veselja i opuštanja. Pitam se da li će ljudima ubrzo biti do glazbe ? Morati ću se baviti samo pisanjem za Teklić i skupljati lajkove.

Naravno, ne bih to bio ja da ne izvlačim pozitivne stvari iz svega pa tako razmišljam- nije sve to ni tako loše kako izgleda:

Ako benzin tom cijenom ode u nebesa, ljudi će više pješačiti ili se voziti biciklom, što je itekako zdravo. Možda će početi koristiti i ekstra jeftini davno zaboravljeni željeznički prijevoz, a u vožnji vlakom ima definitivno nešto romantično.

Ako cigarete odu gore, super i baš me briga. Više zdravijih pluća i manje smrdljive odjeće. Manje zadimljeni kafići, a sada se , ruku na srce, u skoro svim kafićima, unatoč zakonu, puši. Mila majka.

Ako PDV ode još gore, jednostavno ćemo manje trošiti, jer nećemo imati što. Pa ćemo lijepo propasti poput mnogih država u zadnje vrijeme i lijepo morati ispočetka. Polako i pametno.

Ako hrana poskupi, lijepo ćemo se vratiti radu u vrtu. Saditi ćemo krumpir, pomidore, salatu i sve ostalo. Peći ćemo kruh doma. Susjedu ćemo dati krastavac, a on nama jagode. Iz vlastita vrta- definitivno zdravije od onih što kupujemo u supermarketima. Pit ćemo kišnicu, a ne Janu, a vidi vraga- ništa nam neće biti od toga, dapače, možda budemo i zdraviji.

Ako lijekovi poskupe još više- vratiti ćemo se staroj nauci naših baka pa ćemo po prirodi tražiti biljke koje od davnina imaju itekako ozdravljujuća svojstva.

Ako se sve ovo dogodi, što zaključujemo? Da ćemo se vratiti prirodi, da ćemo se vratiti sebi. Kada je čovjek u nevolji, prirodno je da se međusobno pomaže. Ako odemo u kurac do kraja, dragi moji, više ćemo se družiti, pjevati,  imati jedni druge, nastati će neka neraskidiva prijateljstva za koja danas već malo tko ima vremena, obitelji će opet postati obitelji, i svejedno nam ništa neće faliti, dapače, možda tek onda shvatimo što znači imati kvalitetan, ispunjen život.

Sve u svemu, ako do toga dođe, pomiriti ćemo se sa situacijom i prihvatiti je takvu kakva je. A s time će se smanjiti i stres. A onda će se opet sve dignuti, ali ovaj put tamo gdje treba, i neplodnost će postati stvar prošlosti, a Hrvati će postati najmnogoljudnija nacija svemira i šire!

Prestani živjeti u televizijskom ekranu, narode, i izlazi van na ovo prekrasno proljetno sunce! Osmijeh zagarantiran!

Živili vi meni!

Mauro

Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr

Komentari