Kakav li je samo skandal izazvao nedavno objavljen ukradeni chat dvaju tinejdžerki koje su se na popularnom Fejsu dopisivale i kovale planove kako zavesti tipove koji će im dati poneku markiranu krpicu i provozati ih u svome izglancanom limenom ljubimcu! Ja ne znam što se svi toliko isčuđavaju kada smo svakodnevno okruženi djecom koja jednostavno više nisu djeca nego zombiji koji su nastali samo zato što su to dozvolili njihovi roditelji.
Primjera poput ovih djevojčica uvijek je bilo, imala ih je svaka generacija. U našoj generaciji isticale su se kratkim minicama, prve su pušile poskrivečki iza škole, i već u petom osnovne mogle su ostati vani do zadnjeg busa. Naravno da je to njihovo droljasto ponašanje nama bilo napeto i da su prve polucije itekako uzrokovane njihovim zvrckavim hodom po školskom hodniku. Naši roditelji zgražali bi se kada bi ih vidjeli tako obučene i nazivali bi ih ”raspuštenicama”. Ostalim djevojčicama u školi bile su cool, a njihovi starci koji su ih do kasno u noć puštali vani bili su cool na kvadrat i njima, a i nama, koji to nismo mogli ni u ludilu.
Već u srednjoj školi pale su barem jedan razred, a danas ih viđam na ulici i izgledaju tako oronulo i izmoreno, kao da imaju 15 godina više. Naravno da nisu na nekoj visokoj poziciji, odavno su ogorčene na život i cijeli svijet oko sebe. Onaj cool faktor su izgubile, oni koji su ih ”pregazili” već su odavno u braku, naravno, puno stariji od nas, a mi, njihova generacija, koji smo za njih bili obični balavci, gledamo ih tužnim pogledom pitajući se gdje su nestale one samouvjerene cure sa predivnim nogama u crnim pripijenim minicama?
Tko im je ukrao djetinjstvo? Njihovi roditelji u startu, rekao bih. Nije lijepo nikoga kriviti, jer svakim danom svjedočimo ružnim i teškim sudbinama, ali nije bez vraga ona izjava da ”sve kreće od doma”. Danas ne zamjeram svojim roditeljima što su mi branili poneki izlazak u mojim tinejdžerskim danima, iako se to tada činilo kao kraj svijeta. Ništa nisam propustio. Dapače, naučio sam kako jednoga dana odgajati svoje klince.
Moje je mišljenje da smo možda jedna od zadnjih generacija koja je odrasla zdravo i dostojanstveno. Gdje je sve to otišlo u krasni klinac da se ljudi danas isčuđavaju djevojčicama koje samo čekaju svoju priliku, djevojčicama koje su rano shvatile da se za sve treba izboriti, djevojčicama koje su već sada svjesne da njihova mladost i atraktivnost neće potrajati zauvijek? Da žive okružene informacijama kako će sutradan biti sve gore, i da treba iskoristiti svaku priliku? Ali gdje je granica? Stvarno, gdje je krenulo tako jako nizbrdo?
Reći ću vam gdje. Baš tu gdje sada čitate ove retke koje ja sada pišem. Globalizacija je napravila svoje, svijet je postao gladan bombastičnih vijesti, atraktivnih naslova i tema koje truju naše duše. Ne bih se čudio da ste već odavno prestali čitati ovu kolumnu, jer najčitanije su one gdje pišem o seksu, golim guzicama i silikonskim cicama. Nema problema, i ja to volim. Ali ponekad moja ogorčenost zatupljenošću koja nas okružuje pobjeđuje moju sklonost zabavi i temama za razbibrigu i smijeh. Globalna svijest je otišla u kurac. I što možemo očekivati od današnjih klinaca, da li ih možemo kriviti?
Odrasli su na crtanim filmovima gdje se likovi bore sa svim raspoloživim arsenalom svakojakog oružja, sa joystickom u rukama i dadiljom koja ih čuva. Njihovi roditelji po cijele dane su na poslu jer ganjaju karijeru, a ganjaju je zato da bi klincima mogli kupiti najnoviji mobitel da i djeca budu in. Njihovim roditeljima je pak nametnuto da žive kao u džungli, u borbi za preživljavanjem. Da nadoknade vrijeme koje bi trebali provesti s njima, kupuju im još novih igrački koje ih zadržavaju u kući i čine ih još više nabrijanima i frustriranima. Današnja djeca ne dive se glasu Whitney Houston, već najnovijim plesnim pokretima Lady Gage koja navodno ima i pimpilija i vađajnu, a njeni pokreti umalo da se ne stave pod rubriku ”porno”. Takva ličnost djeci postaje uzor.
Što se, koji kurac čudite, kada nedjeljom navečer današnja djeca gledaju Red Carpet gdje imaju ”Školu za sponzoruše” koja ih, korak po korak, usmjerava kako uhvatiti bogatog tipa i okoristiti se za koju krpicu, vožnju na kožnom sicu i lajnu bijeloga?
Danas se Barbika više ne zove Barbi, nego Simona, koja je, uzor mladim djevojkama, jer bit života je naći bogatog muža kretena, koji za svaki svoj zajeb kupuje Mercedese. Uspješna si i ako nosiš Fendi torbicu. Kako ćeš znati da li je to original ili ne? Ne brini, otkrit će ti to oni u sljedećoj emisiji- slova moraju biti nakrivljena pod 48 stupnjeva na jug, a natpis mora biti cijeli, dakle, s lijeva nadesno ne smije pisati ”endi” nego odmah Fendi, pa tek kako natpis nestaje, ovisno o veličini torbice, kasnije može biti i ”Fen”, dok ”di” piše da zadnjoj strani. Uglavnom skužili ste. Jer to je bitno.
I ne ljute me autori emisije. Ni najmanje. Svaka im čast kako su lijepo osmislili cijelu priču. To je biznis. Samo me ljute ljudi koji su kreteni da si dozvole da tako nešto prate, a još gore, njihova djeca. I nemojte se zato čuditi kada vam 15-godišnja kćer pokupi spolnu bolest ili nedajbože zatrudni. Ne čudite se ako vam sin vuče kokain, jer vi ste im dozvolili da se truju takvim glupostima. Najgore od svega je to naše licmejerje, kao, zgražamo se što ti ljudi čine, ili se smijemo-ajme kako su samo glupi, ismijavamo ih, ili još gore, pazi sad- žalimo, a nismo svjesni da najviše možemo žaliti sami sebe što nam je postala zabava i kakvim glupostima prljamo dušu. Iskreno, i ja žalim samog sebe što toliko znam o tim stvarima iako sam odavno takve emisije i informacije uklonio iz svog života. Ali shvatiš kolika je jaka ta moć koja od ljudi napravi ovce. Nisu ta djeca kriva. A najlakše je osuđivati. Mislite da se to ne može dogoditi bilo kome od nas? Dobro pogledajmo i pometimo ispred svojih vrata, a onda krenimo dalje sa osuđivanjem i ”žaljenjem”.
Za dijete je najvažnija disciplina, pristojnost, a još važniji- dobar roditelj. Je li stvarno potrebno toliko sati biti odsutan ne znajući što rade djeca? Nije. Ili ste se i vi poveli za svim onim što je moderno, pa je danas must-have uz ženu imati i ljubavnicu? Pa kada nastane panika u kući, žena će dobiti nove naušnice, a dijete igricu za Playstation 3 i problem će biti riješen?
Da, nadrkan sam danas jer me sve više frustrira u kakvom svijetu živimo, ne shvaćajući jednostavnu stvar- da mi sami kreiramo svijet u kojem živimo, a stalno plačemo da nam nije dobro. Svijet će uvijek biti onakav kakvim ga mi budemo činili, a ako nastavimo ovako, bit će zabave!
Otvorite oči i zatvorite televiziju, i ne dopuštajte da vam drugi diktiraju život. Život je jedan, brzo prolazi i nema tog daljinskog upravljača da vrijeme vratimo unazad. Prave vrijednosti su nam ispred nosa, a na nama je da li ćemo ih prepoznati ili se prepustiti tužnom valu globalne zatupljenosti.
Do sljedećeg četvrtka,
jebite se svi skupa, zavedeni, napaćeni narode
Volim vas svejedno!
Mauro
Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
