Kaže meni nekidan frendica: Ej, znaš da je Michel Telo bio na operaciji?
Ja naivno: Ma nemoj? Čega?
Ona: nossa, nossa!
Jaooooo, kažem joj, nemoj, majke ti, poludjet ću, na uši mi izlazi!
Prije godinu dana ja pojma nisam imao tko je Michel Telo. Vjerojatno i nitko od vas. Danas, mislim da i moja nona zna tko je on, iako je davno prestala s izlascima van (osim do vrta), a i ne viđam je baš nešto na Facebooku.
Ako i ne znate tko je Michel Telo, sigurno ste čuli pjesmu koja kreće sa ”nossa, nossa ”, a originalni naslov pjesme je Ai se eu te pego. Pjesma odzvanja iz svih dvorišta, automobila, kafića, klubova, ajfona, hatecea, pa da ne nabrajam dalje. Kada bi me netko naučio kako da napravim mini crtić o tome krenulo bi ovako: neka klinka u sobi leži na krevetu i sluša tu pjesmu na radiju, zove frendicu na telefon i pušta njoj, ova je na tulumu i daje svima da slušaju, oni preko Skajpa šalju frendovima diljem svijeta, onda se klasično prikaže nekoliko klišej fotki, kao, Ajfelov toranj, onda Vatikan, Bruklinski most, Kip slobode, Arena u Rimu…i tada se kamera diže iznad Zemlje, tada i ovi iz NASA-e staju s radom na letjelici i slušaju, a tamo negdje, galaksiju dalje, i svemirci tajno prisluškuju taj ludi ljudski rod i slušaju Nossa nossa. Pa se i Mali Zeleni rasplešu. Evo, tako bih ja to prikazao u 15 sekundi.
[youtube hcm55lU9knw]
Dobro se sjećam, prije par mjeseci izašao sam s društvom van nakon dosta vremena. Ako se ne varam, bio je negdje prosinac. Atmosfera u bircu totalno opuštena, normalna, DJ pušta stvar za stvari, rulja pleše, pjevuši, dere se, nazdravlja, uglavnom- standard. U jednom trenutku, čujem kako su žene pomahnitale i pjevaju neku pjesmu koja nije:
a) na hrvatskom
b) na engleskom
c) na talijanskom
Šok i nevjerica. Znam da mi u tom trenutku prolazi kroz glavu- ove žene definitivno su previše počele gledati one španjolske sapunjare, jer, nekako sam uvjeren da pjevaju na španjolskom jeziku. Tek sam kasnije skužio da se radi o portugalskom.
Ok, naučen sam da rulja reagira na neki hit Jelene Rozge i pomahnita, ali da pjeva od riječi do riječi na nekom jeziku koji kod nas i nije baš uobičajen, to nisam.
Pitam kasnije DJ-a, koji je to klinac, i on mi kaže da je to zadnjih par vikenda totalni hit. I znate kako to onda ide. Link na fejs, Youtube, blabla. U roku mjesec dana svi su znali tu pjesmu. Moram priznati da me oduševila. Ima ritam, melodiju, nije samo bma-bam-bam, kao većina današnjih pjesama. Izvođač je domišljato snimio video-spot uživo, s prezgodnim komadima u prvim redovima koji oduševljeno pjevaju.
Kako ono kažu, tko nema u vugla ima na Gugla, malo sam guglao povijest te pjesme jer me zanimalo kako je dosegnula toliku popularnost, i kako većina kaže, čini se da su poznati sportaši učinili svoje, pa golove, koševe i ostalo, proslavljali plešući specifičan ples koji se pleše na tu pjesmu.
I tako je krenula manija cijelim svijetom, za pjesmom koja ima zaraznu melodiju. I samog sebe sam nekoliko puta uhvatio kako je fućkam. Čini mi se da takvu euforiju nisam vidio još od Macarene. I po tome se dade zaključiti da svakih 10-ak godina iznjedri jedan turbo-hit koji od obožavanja vodi do gađenja.
Nekoliko mjeseci nakon, ja stvarno više ne mogu čuti tu pjesmu. Muka mi je koliko su je isforsirali.
I onda se pitam: da li to radi marketing, ili je pjesma jednostavno takva?
Sam sebi pojašnjavam da je ”caka” u melodiji koja je zarazna. Onda malo surfam dalje da vidim o kakvom se tu fenomenu radi i da li postoji znanstveno rješenje, i naravno, netko je već mislio kao ja pa se pozabavio time i nazvao to ”ušnim parazitima”.
To su te pjesme koje čujemo i ne možemo ih izbaciti iz uha. Sami sebi idemo na živce kako ne možemo prestati, pa se, kao nadmudrujemo sami sa sobom i počinjemo fućkati neku drugu melodiju, ali, vidi vraga, opet nam se vraća ona stara, koja nas proganja. I tako unedogled. Lijeka nema, dok ne prestane samo od sebe.
I bilo bi super da je to najveći problem u cijeloj priči sa ”nossa nossa”. Neki su se i malo previše zaigrali:
Pogledajte vi kralja. Čemu njemu njegova leđa služe.
I što reći?
Koju posluku porati?
Kome???
Kome, milu ti i jadnu majku?
[youtube heBxSL0eSQU]
Šećem danas uz more i razmišljam o ovoj temi, razmišljam o ovom siromahu sa ovom tetovažom i smijeh me lovi, a šećem sam, bez psa, bez cure, bez prijatelja, bez ikoga igdje, i smijem se sam sebi u facu- tko zna koliko još ovakvih bolida postoji na svijetu?
Pokušavam se prisjetiti svih hrvatskih hitova u zadnje vrijeme i vizualiziram si kako bi to izgledalo da je netko na leđima napisao:
– ej, što volim miris kamiona….. Gas, gas!
– ja sam ti Billa privjesak…
–mislila sam da si ti…iz Buzeta
I ponovno… što reći…
Kome?
Ugodan vikend vam želim!
Mauro
pišite Mauru na : maurovizija@teklic.hr
