Pitao sam se mnogo puta što li je mislila Vjekoslava Huljić dok je pisala ”Maslačak”, taj ultimativni hit, kojem samo može konkurirati neka razmažena puna bižuterije, kada se nađe na pola puta…moje misli otišle su toliko daleko da čak zamišljam kako teče razgovor između nje i Tončija dok pišu novi hit…
Vjekoslava: Tonči, Tonči, dođi, smislila san nešto pakleno! ( Tonči dolazi trčećim korakom iz kuhinje, punih ustiju jer je upravo zmazao sendvič šunka/sir dobro popečen u tosteru, i još mu lagano po donjoj usnice kaplje majoneza pa Vjekoslava brižno briše posljednje ostatke ukusnog sendviča sa muža)
Tonči: as ti Gospe, ae, lipo san ti reka da me ne zoveš ako stvarno nije hitno, pa nisan stiga ni izisti po pinke kruva sa šunkon i majonezon, a i pome su mi još u frižidera!
Vjekoslava: dragi, lipo si mi reka da smislin rič koje se ne bi smislija ni magarac da ga na misec lansiraš.
Tonči: Ae.
Vjekoslava: Maslačak!
Tonči: lipa moja, najlipša od sviju, aj ča volin te! Lipa si, lipa, anđeli ti sliče, kako si mi lipo smislila naslov za novi hit. Odma zoven moje iz benda, sutra snimamo spot!
( Tonči sjeda za klavir, i u 5 minuta stvara čaroliju nove pjesme koja će već sutra odzvanjati hrvatskim eterom).
Mislite da se zajebavam, ali ja se stvarno divim tom čovjeku. Svi se sprdaju sa ”lakoćom nota” i ”maloumnim tekstovima”, ali, budite realni te pjesme rulja puši, pa još jednom idemo po staroj, dobro nam znanoj, stotinu puta dokazanoj: kud svi, tud i mali Mujo. Iz radionice Huljić protekle godine izašlo je brdo hitova. A ja skidam kapu svakome tko zna ”pogoditi žicu”.
Mora da je davno spominjani kompjuterski softver za stvaranje hitova ”Huljić 2000” ( Huljić tu-tauznd) radio k’o blesav. I recite mi, zar to nije predivno?
Predivno za što točno?
Za napraviti još divniju obradu!
Davnih dana počeli smo, sasvim slučajno, sa obradom Severinine štikle koja je u radijskom eteru odjeknula poput originala. Neću zaboraviti osmijehe na našim licima kada smo na top-listi sa obradom Štikle bili ispred samog originala. Najbolje od svega je što je nastala spontano, nismo mi to planirali. Sjedili smo u pizzeriji i po salveti pisali tekst, ispravljajući jedni druge: ”ovo nije dovoljno blesavo, daj nešto bolje!” I u toj vražjoj umjetnosti/ili nazovite kako hoćete, spontane stvari uvijek prolaze najbolje.
Kao i svakog prosinca, tako smo i ovoga bili pozvani na snimanje novogodišnje emisije za TV Istru. Ne znam koliko ste upućeni, ali valjda ste s godinama shvatili da ti novogodišnji dočeci najčešće nisu prijenos uživo, već unaprijed snimljene emisije. Naravno, osim ako se ne rado o live prijenosu iz nekog grada. Tako smo mi desetak dana prije dočeka morali nastupiti na tom ”novogodišnjem dočeku”, po pravilu- svaki izvođač- dvije pjesme. Na tim ”dočecima” najčešće stvari idu ovako- krene se u rano jutro, i snima se do kasno navečer, i sve ovisi o tome kako su ti taj dan zvijezde naklonjene da li si među prvima ili zadnjima na popisu. Kada to sve krene, svaki izvođač odlaprda svoje dvije pjesme, kesi se u kameru, izgovori neke klišej-novogodišnje želje- mnogo zdravlja, novaca, blablabla ( onda netko originalan viče: i seksa!), završi sa monologom i sjedne na svoje mjesto. Sva je sreća da uvijek ima klope i cuge u izobilju, pa to nama daje dodatnu motivaciju za glupost, jer odavno nam je dosadilo ”biti normalni” ( da li smo to ikada i bili, pitam se), pa smišljamo razne gluposti kako da zabavimo i sebe i druge. Sve je počelo maskiranjem u razne heroje i luzere, a onda se sve odrazilo i na samu glazbu. Ove godine shvatio sam, kada sam već došao u Umag na snimanje, da mi je kompletna torba sa robom ostala doma, pa sam morao improvizirati. Iz bunkera Tomijevog automobila izvadio sam ono florescentno reflektirajuće smeće i stavio ga na sebe, okrenuo kapu naopako i uzeo Tomijeve tenisice za trčanje koje su mi izgledale dovoljno jadno. Fenomenalno, pomislih, jedino mi još fali boca nečega u ruci, sakrivena, onako filmski, u kartonskoj vrećici, da dojam bude potpun.
Dok su se ostali blejili u kamere, mi smo smišljali kakvu točku izvesti, a da budemo drukčiji i originalni. Naravno da smo se sjetili našeg prijatelja Huljića, i još nekih hitova iz 2011. Ima li boljeg načina za ispratiti 2011, od sviranja najvećih hitova godine, u svojoj obradi? Nema. Glupost je bila na vrhuncu pa smo se nabrzinu uhvatili olovke i pisanja na papir najvećih budalaština koje su nam pale na pamet, a da sve opet nekako ima smisla. Odlučili smo se da ćemo prepjevati Nedu Ukraden, Severinu i Maslačak/Magazin, a Rozga nas to popodne nikako nije ”htjela” pa smo nju odlučili ostaviti ”za drugi dan”. Od produkcije smo izričito zahtijevali da želimo nastupiti u jednom kavezu da izgleda kao da smo u zatvoru, a da ta 2011 ostane zabilježena baš slikovito, kako kroz sliku, tako i kroz pjesmu. I krenuli smo. Najprije Neda, onda Sevka i na kraju Maslačak, kada se ona dere : Mislila sam da si ti, IZ BUZETA ( u originalu- izuzetak), i onda dalje slažući glupost na glupost.
A onda se dogodilo ono u što ni sam još ne vjerujem. Kada se sve to izvrtilo na televiziji, stavili smo taj klip na Youtube. U roku jednog popodneva naši Fejsbuk profili su eksplodirali, a ljudi jedni drugima slali link sa našom pjesmom. Pitao sam se, što li se događa- kada radiš ozbiljno i predano, mjesecima na albumu ili nekom projektu, ovakav odjek možeš samo sanjati, a da gledaš sa strane rekao bi- ovi su nekoga gadno potplatili da radi ovaj bijesni PR. Radio postaje skinule su to sa Youtubea i počele je vrtjeti, u kafićima je to postalo ”mast hev”, a tada su nas nazvali iz IN magazina Nove tv ako bi dali izjavu te napravili divnu reportažu o majmunima iz Opatije koji se sprdaju sa svim živim, samo čekajući neku tužbu. Sjedim doma i ne vjerujem. Naravno da smo se brže-bolje zatvorili u studio i snimili studijsku verziju te pjesme, ovog puta ne štedeći ni Rozgu. Ako mogu biti iskren- Rozgu i ne bih štedio u bilo kojem obliku, jer sam jako slab na nju.
Sve je sjelo na svoje mjesto. Ne znam za vas, ali meni je ova 2012. vrlo zanimljiva, barem ovih prvih 10-ak dana, a čini se da ni nastavak neće biti bogat zijevanjem!
Naravno, konačno sam shvatio kako napraviti Turbo mega-hit. Uzmeš 4 mega-hita i spojiš ih u jedan! Zato se ovo djelo ( a vi odlučite da li je umjetničko) i zove MEGAMIX Turbo 4×4 GTI MP4-4 S-line 2012.
Ako slučajno niste, remek-(ne)djelo poslušajte na sljedećem linku na Jubitou:
[youtube tzCA5uQ1iEo]
I za kraj, naravno da vam želim da razmrdate svoja debela dupenca prepuna sarme i novogodišnjih delicija na nekoj dobroj karnevalskoj zabavi, jer maškare nam kucaju na vrata, a ima li išta bolje nego barem na čas postati netko drugi? A zamislite kada ste odjednom prerušeni u 4 top HR-izvođača- neprocjenjivo!
Živili vi meni!
Mauro
Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
