U proteklim kolumnama dotakli smo se ljubavi, prvih spojeva i kategorije ”sve što vole mladi”…ovaj tjedan prekidam taj niz sa nečim sasvim drugačijim, jer volim biti spontan pa pisati što mi padne napamet, bolje rečeno što me muči, ako me muči…tako danas ne mogu, a da se ne osvrnem na sav silni strah koji vrvi iz statusa mojih prijatelja na Fejsu, a to je da dolazi Treći svjetski rat! Kako izbjegavam novine najviše što mogu, a isto tako i tv, nije mi dao vrag mira da ne odem malo proguglat o čemu se radi… jedna Koreja napala drugu, naravno, oni blesavi Ameri nisu mogli šutjeti pet minuta pa se priklonili jednima, Kinezi drugima i eto ti pizdarije…
Naravno, nije trebalo dugo vremena da netko izvuče i poneko proročanstvo pa je odmah na nekim portalima osvanula stara baba iz Bugarske, koja je, nećete vjerovati ”pogodila sve živo” baš kao i svi ostali… nevjerojatno je kako svi ti ljudi uvijek ”sve pogađaju”…ova je dala prognozu do tamo negdje 3500-e godine, kada ljudi postaju roboti, kokoške postaju patke, mjesec se pretvara u Sunce, a Zemlja nestaje. Sa lica zemlje. Haha. Kako proročanstva još više prodaju priču, to je milina. Sjećate se novog milenija i nestanka svijeta? A tek 2012, što nas čeka…kraj…gotovo…game over…potonut ćemo kao Kitanik.
Još me više čudi kada sjednem na terasu kafića, promatram ljude samo 5 minuta i shvatim kako su većinom ufurani u svoj primjerak ”24 sata”, koji ih svakodnevno truje raznim crnim kronikama, negativnim vijestima koje su ”spektakularne” i nikako drugačije, kako svi zabrinutih lica pričaju o tome što će se dogoditi, i postaje mi jasno koliko su nas zatupili, koliko su nam mediji napunili glavu strahom, otuđili nas od ljudi, i samih sebe. Ljudi moji, pa mi već jesmo u ratu, i to godinama. Sami sa sobom.
Jebe mi se više što je rekao Nostradamus. I ova baba stara. I za Obamu i Bin Ladena. I Smranadera. Svi oni se toliko motaju po tim našim sirotim glavama jer nam samo njih plasiraju uz riječi ”kriza, kriza, kriza”…da, teško je vrijeme…ali nikad nije bilo lako…to su utopije..teško je našoj generaciji jer više ne idemo iz klupe na posao kao što su naši starci išli, ali cijeli svijet je u kurcu, ljudi rade sve više, a sve manje imaju od života…
Recite vi meni, što je sreća? Da li ti silni novci koje zaradiš ako crnčiš po cijeli dan? Ili još gore, ako crnčiš cijeli dan, a nema novaca? Ima li netko kome je lako? Da li je novac rješenje problema? Nije. Ili si bogat ako jednostavno u svojoj glavi riješiš da nećeš dozvoliti da ti misli gade vijesti poput milijuna informacija koje ti dnevno pokušavaju utrapiti? Koliko je potrebno za sreću? Da li je dovoljno ovo sunce koje je izašlo danas nakon toliko dana kiše? Da, je. Da li je lijepo vidjeti da ti je obitelj više-manje zdrava, na okupu? Da, je. Da imaš danas hranu i da nisi gladan, dapače, imaš i viška? Da imaš prijatelje koji te vole, da imaš ljubav koju ti svakim danom pokaže tvoj kućni ljubimac čim te ugleda? Da, to je sreća, koliko god jebeno boli da si mlad, bez posla, a ako ga i imaš onda te neka budala od šefa jebava u guzicu svaki dan, a ti moraš šutjeti da ne bi i bez toga ostao… što hoću reći? Probajmo SAMO vjerovati da će biti bolje.
A kad će bit bolje? Kada svi STVARNO počnemo vjerovati u to da će biti bolje. Ne cmizdriti. Vjerovati. Vjerujem da je kolektivna svijest prejaka da ne bi bila uspješna. Nazovite me romantikom, glupanom, optimistom- ali dobro mora pobijediti zlo… još uvijek ima ljudi koji svijet gledaju očima da u tom svijetu ima itekako puno dobra, a ne samo zla. Ima ljudi koji vjeruju. A ako vjerujemo, dogodit će se. 100 %. Ako ne, plaćam pivu.
A sljedeći put pišem o seksu. Seks dobro prodaje bilo što…a ako još na seks dodamo proročanstvo…gdje nam je kraj… Proricat ću vam seks!
Pozzzz, Mauro
