Mamanuca & Yasawa otoci

307

Nakon ukusnog ručka, Ilsa i ja prošetale smo do ruba grada i razgledale malu tržnicu nakita i rukotvorina. Prodavači su bili dosta napasni, pa nam se nije toliko svidjela. Kupila sam ogrlicu s privjeskom u obliku frangipani cvijeta koji mi se jako sviđaju. Jedna starica izrađivala je zanimljive anđelčiće od kokosovih oraha, a moglo se naći i lijepih predmeta od drveta. Nazad u centru obilazile smo dućane, u jednom sam kupila fidžijski sarong koji se naziva sulu, a nose ga žene i muškarci. U dućanu s povoljnim nakitom od školjaka Ilsa i ja nismo znale što bi izabrale, a kako je znala da će njen dečko Paul gunđati da je opet bila u shoppingu, kupila je i njemu mali poklon. Vlasnik dućana suvenira ponudio nam je tradicionalni napitak kavu. Ja ga još nisam probala i bila sam znatiželjna, dok je Ilsa rekla da joj se ne sviđa i da ovaj put preskače. Sjeli smo na slamnatu prostirku, a vlasnik je u okrugloj drvenoj posudi močeći prah korijena kave u gazi, napravio napitak koji je izgledao kao siva prljava voda. A takav mu je bio i okus. Moj izraz lica nakon prvog gutljaja kave, koji je fotoaparatom ulovila Ilsa, govori sve. Ne znam da li se Fidžijcima okus kave sviđa ili je toliko piju radi njenog djelovanja…Moje prethodno uzbuđenje ubrzo je splasnulo, a i postalo mi je jasno zašto je Ilsa nije htjela opet piti.

Nadijem voze ovakvi simpatični retro autobusi, na kojima stakla na prozorima ima samo šofer, dok putnici uživaju u nesmetanom pogledu na okolni krajolik i povjetarcu umjesto klime.

Za povratak u gostinjsku kuću morale smo uloviti autobus. Recepcioner nam je objasnio koji natpis nam treba jer autobusi nisu označeni brojevima, već na tabli sprijeda piše nekoliko imena mjesta u kojima staju. Po izlasku iz grada, autobus je prolazio po cesti okruženoj bujnim zelenim livadama s palmama, a u jednom trenutku na nebu se pojavila duga koja je završavala tamo negdje iza džunglom obraslih brda. Prolazili smo kraj osamljenih kućica, a na jednoj livadi skupina mladića igrala je nogomet. Što smo više odmicali od grada, autobus se sve više praznio, pa smo iskoristile priliku za slikanje.

Vožnja s pogledom

Sve smo se više približavali obali i autobus je s glavne ceste skrenuo na sporedni put, a onda mali dio puta prošao i preko pijeska na plaži. Neočekivano skretanje na plažu upotpunilo je ionako zabavnu vožnju, koju smo poslije za večerom prepričavali Paulu, koji je dan iskoristio za izležavanje uz bazen.

Prvi dan na Fidžiju prošao je zabavno, ali istinsko uživanje bilo je tek preda mnom. Rano ujutro pokupio me je autobus, zajedno sa gostima ostalih hostela u ulici koji su išli na otoke, i odveo nas do luke Port Denerau gdje smo se ukrcali na brod koji razvozi po otocima. Ja sam za početak izabrala najudaljeniji otok i resort Plavu Lagunu, pa me čekala vožnja od nekih pet sati. Ali je zato pogled bio predivan.

Jedan od Mamanuca otočića u prvoj skupini koju čine ovako mali okrugli otoci koji se mogu obići pješke i na kojima je po samo jedan resort.

Brod bi stao kod svakog otočića, a čamac sa svakog bi do broda doveo goste koji napuštaju otok i uzeo one koji tek dolaze. Svaki od otočića specifičan je po nečemu. Neki, kao što je Beachcomber, su isključivo posvećeni backpackerskom partijanju i po sadržaju nisu toliko privlačni kao što to izgledaju izdaleka. Spavaonica s 86 kreveta na tako malo otoku ne zvuči baš idilično.

Kako smo odmicali otoci su postajali sve veći i nakon skupine malih okruglih Mamanuca, ušli smo u područje skupine većih otoka Yasawa, s brežuljcima prekrivenim bujnim zelenilom i pješčanim plažama koje su izvirivale iz njega.

Zanimljiva stijena u obliku nekakve glave na jednom od Yasawa otoka

Kad smo stigli do resorta Blue Lagoon, na plaži nas je dočekao band sa svirkom i osvježavajući voćni sokovi. Resort je izgledao super, a čak je i spavaonica s osam kreveta bila predivna. Na krevetu i noćnom ormariću dočekali su me svježi frangipani i hibiskus cvjetovi te ručnik za kupanje i za plažu, što se inače po hostelima ne dobiva. Odmah do plaže bile su skuplje privatne kolibe, a restoran i bar izgledali su super. Udobni jastuci svuda naokolo, nekoliko mreža za spavanje rastegnutih između palmi i pješčana plaža s tirkiznim oceanom bili su sve što sam mogla poželjeti.

Spavaonica u Blue Lagoon resortu, bila je jedna od najljepših na cijelom mom putu oko svijeta.

Brzo sam ostavila stvari i pohitala u restoran na ručak. U dnevnu cijenu bila su uključena tri obroka, a moglo se birati između nekih desetak jela. Nakon ukusnog ručka od frigane lokalne ribe s prženim kasava krumpirom, vidjela sam tablu na kojoj je pisao raspored aktivnosti za svaki dan. Taj dan popodne je na rasporedu bila prezentacija dobivanja kokosovog mlijeka, a navečer ceremonija dobrodošlice za nove goste uz pijenje kave te tradicionalna fidžijska večera s plesom. Budući da me sve zanimalo izgleda da opet ništa od mog očekivanog cjelodnevnog izležavanja pod palmom.

Tekst&foto: Nola

Sljedeći nastavak bloga Moj put oko svijeta pročitajte u petak, 29.6.

Komentari