Ja bit ću tu, na suncu i u sjeni okarakteriziran je u književnoj kritici kao veliki roman švicarske književnosti, i to rečenicom velikog oduševljenja: „Napokon veliki švicarski roman!“ Roman je to o ratu s antiratnom tematikom koji bi se najbolje mogao interpretirati Lotmanovom poetikom začudnosti. Fabula je građena na ratnoj tematici, događa se u budućoj 2013. godini u kojoj je Švicarska kolonijalna velesila, a njezini ratnici su afrički vojnici vrbovani iz afričkih kolonija i obučeni za borbe u hladnim podnebljima. Roman je pun ratnih slika – bombardiranje, Švicarska u plamenu, u zraku mirisi dinamita, vatre, ratnih razaranja – sve je to slika kraja jedne civilizacije i njezinih besmislenih nastojanja. Iako je roman sadržajan i atmosferičan, radnja se događa u nekoj kaotičnoj polustvarnosti, na granici mašte i stvarnosti. Pripovjedač djela je bezimen, neki Afrikanac prisiljen biti švicarskim vojnikom. Pisana riječ u takvoj ratnoj Švicarskoj ne postoji, znanje se prenosi samo usmenom predajom te svojevrsnom telepatijom, načinom komuniciranja na daljinu. Jedini izvor pisanoga znanja je Biblija. Stoljetni švicarski rat stogodišnje je borilište ljudskoga duha za opstanak i neklonuće. Christian Kracht i ovim je romanom dokazao je svoju intelektualnost, sposobnost stvaranja atmosfere u romanu te da nije slučajno nazivan najkontroverznijim piscem današnje švicarske književnosti. Ja bit ću tu, na suncu i u sjeni, Christian Kracht, prevela Nataša Medved, Novela media d. o. o.
