Dnevnik s Heathrowa

80
Dnevnik s Heathrowa

 

Kada bi nas netko zamolio da Marsovca odvedemo na jedno jedino mjesto koje spretno odražava čiav spektar tema koje se provlače našom civilizacijom – našu vjeru u tehnologiju, uništavanje prirode, međusobnu ljudsku povezanost i romantiziranje putovanja – vjerojatno bismo odmah krenuli prema zračnim lukama. Jer, aerodromi, onako lijepi, prenatrpani i zanimljivi, odavno su imaginativna središta naše civilizacije. 

Zračne luke poput Heathrowa približavaju nas mogućnostima smrti i ta nas spoznaja oslobađa raznih inhibicija. Prekidamo svakodnevne navike; osjećajući svoju smrtnost, otvoreniji smo prema seksu nego u svakodnevnom životu. Ljudi koji žive u braku bez ljubavi odjednom na aerodromu doživljavaju neočekivanu romantiku. Mogućnost avionske nesreće može učiniti čuda u jednom odnosu bez strasti. 

U ljeto 2009. vlasnici aerodroma Heathrow pozvali su Alaina de Bottona da postane njihov prvi “kućni pisac” (writer-in-residence). Dobivši priliku neograničenog lutanja po jednom od najprometnijih svjetskih aerodrome, de Botton je susretao putnike sa svih strana svijeta, razgovarao s mnogima koji rade na Heathrowu – čistačima cipela, zaštitarima, knjižarima i pilotima te napisao izvanrednu meditaciju o prirodi putovanja, rada, ljudskih odnosa i našeg svakodnevnog života. 

Dnevnik s Heathrowa nije obrana zrakoplovne industrije – za de Bottona su zračne luke obećanje modernosti: brzina, promjene, paklena birokracija i gubljenje individualnosti koja graniči s noćnom morom. Aerodromi su, zapravo, centri modernog svijeta, na kojima susrećemo važne ekološke, globalizacijske i obiteljske teme.

Ljevakk, knjige bez granica!

Komentari