Uzmete li ruke bilo koje novine, otvorite li radio ili upalite televizor neizbježan je susret s reklamama. A danas se reklamira svašta od igle do lokomotive, a dobar dio reklama obećava vam kako će vaši zubi, odjeća, tijelo biti besprijekorno čisti. Zapravo, nerealno čisti. Jer osim u reklami, takvu čistoću teško ćemo postići. Također, nude nam djevičanski čisto maslinovo ulje, čisto zlato, čistu izvorsku vodu i još mnogo toga.
Kada govorimo o čistoći, pogotovo o djevičanski čistim stvarima, jasno vam je da govorimo o znaku Djevice. Postoji izraz za stvari koje su posve čiste pa takvo što ima epitet djevičanski što znači da je besprijekorno čisto, netaknuto, neoskvrnuto. Zanimljivo je da kada se vratimo u povijest da se izraz djevica nije koristio za ženu bez seksualnog iskustva kao što taj izraz podrazumijeva danas. Djevica je u staroj Grčkoj bila žena koja je bila bez muškarca odnosno muža, mogla je imati dijete, mogla je nekad biti udata, ali nije imala, recimo to tako, svog para. Djevica je znak kojem izuzetno važna čistoća, tjelesna i mentalna, organizirana je i uredna, orijentirana na detalje, nastoji da joj se život odvija u točno određenom redu i ritmu. Ipak, čak je i ona svjesna kako je sve u materijalnom svijetu nesavršeno i kako samo možemo nastojati da nešto bude besprijekorno, ali kako je to gotovo nemoguće postići. I ista ta savršena Djevica nalazi se nasuprot kaotičnog i sanjarskog, ali njoj ipak tako privlačnog znaka Riba.
A Ribe su sve ono što je Djevica nije – neorganizirane, dekoncentrirane, smušene, vođene kroz život nekom nevidljivom navigacijom jer doista je ponekad teško zaključiti kako im se nije nešto strašno dogodilo koliko su nesvjesne svijeta oko sebe. Ali Ribe baš i takve moraju biti. Nisu one bez veze na kraju zodijaka. U ovaj vodeni znak slila su se iskustva svih prethodnih jedanaest znakova, i dobra i loša. I zato on ima takvu sposobnost prihvaćanja ama baš svakog ljudskog iskustva. I upravo zbog toga jasno im je (ili možda bolje reći prihvaćaju) kako je život kao takav kaotična pojava, u kojoj je teško dobiti posve čiste stvari i kako nešto tako idealno postoji samo u svijetu mašte. Ribe se stoga ne zamaraju idealnima, ne mjere, ne analiziraju, ne seciraju. Žive i prihvaćaju. Znaju da su reklame samo reklame i baš im previše i ne vjeruju. Nego radije zamišljaju kakav bi svijet mogao biti kada bi bio idealan. Pa onda hodaju s glavom u oblacima. I onda se čude kada negdje za nešto zapnu.
Karin Baloh Martić
astrodrom.hr
