Čitanje grada

86

Knjiga je koncipirana interdisciplinarno i pripada području semiotike književnosti i urbane antropologije. Cilj joj je pokazati kako se u različitim djelima (uglavnom hrvatske književnosti) prikazivao/ reprezentirao grad, gradski život i urbano iskustvo općenito. Budući da je grad prostor u kome se najjasnije očituje opozicija priroda-kultura, slika urbanoga prostora u hrvatskoj književnosti varira od fascinacije do straha i nelagode. Velikim brojem književnih djela dominira urbanofobija i želja za bijegom iz urbanoga prostora koji se često prispodobljuje mitskim nemanima i artikulira biblijskim metaforama Sodome i Gomore. S iznimkom Dubrovnika, kao urbane strukture dugog trajanja, naša književnost uglavnom preferira selo i pastoralne ugođaje. Od razdoblja moderne grad se počinje promatrati kao proces, kao simultanost različitosti. S jedne strane urbana struktura nudi veliku kulturnu ponudu (kazališta, koncerti, kino, izložbe) i mogućnost zadovoljenja različitih potreba, ali i urbanu otuđenost i depresiju. Osjećaj usamljenosti u gomili upravo je jedna od temeljnih karakteristika urbanoga života. Taj će aspekt osobito doći do izražaja u djelima novijega datuma. U knjizi se razmatraju i fenomeni urbanoga nomadizma, beskućništva, života u suburbiji, odnosi centra i periferije te šoping centri kao novi označitelji tranzicijskoga grada.

O autoru
Prof. dr. sc. Krešimir Nemec rođen je 29. svibnja 1953. godine u Županji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao 1977. godine (grupe: Jugoslavenski jezici i književnosti i Komparativna književnost). Magistarsku radnju obranio je 1981., a doktorsku disertaciju (“Integracija i organizacija diskurzivnog u suvremenoj pripovjednoj prozi”) 1985. godine.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je od 1979. godine u zvanju asistenta, zatim docenta (1986), izvanrednoga profesora (1991) i redovitoga profesora (1996). Od 2001. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju. Predstojnik je Katedre za noviju hrvatsku književnost od 2006. Za člana-suradnika HAZU izabran 2000. godine; za redovitoga člana 2008.

Od 1986. do 1988. bio je predavač hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Ruhr u Bochumu; 1999. i 2003. godine predavao kao gost na Sveučilištu Humboldt u Berlinu, a šk. god. 2004.-2005. radio kao gost-profesor na Sveučilištu u Klagenfurtu.

Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Po pozivu predavao na stranim sveučilištima: Ljubljana, Graz, Pariz, Budimpešta, Pečuh, Szombathely, Klagenfurt, Skopje, Berlin, Göttingen, Hamburg, Beč, Helsinki. Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga filološkog društva, hrvatskoga PEN-a te uredničkoga odbora edicije “Stoljeća hrvatske književnosti”. Uređivao je biblioteku “L” Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, časopise “Most” i “Encyclopaedia moderna”, a sada je član uredništva “Fluminensie” i Akademijina časopisa “Forum”. Objavio je više od 150 znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Priredio za tisak djela brojnih hrvatskih pisaca (Šenoa, Gjalski, Kovačić, Kozarac, Becić, Lorković, Zagorka, Nehajev, Majer, Sudeta, Andrić, Krleža, Desnica, Cvitan, Stahuljak i dr.). Surađivao je u brojnim međunarodnim projektima i priredio tematske brojeve stranih časopisa posvećene hrvatskoj književnosti (Die Horen, Revue svetovej literatury).
Ljevak, knjige bez granice!

Komentari