Zbog svih naših čitatelja odmah ću pitati otkuda potreba za konferencijom Women’s Weekend?
Već nekoliko godina radim velike projekte poput Weekend Media Festivala i Weekend Food Festivala i često se nenamjerno dogodi na su predavači uglavnom muškarci. U programu želiš imati vodeće ljude, uglavnom na mjestima direktora i osnivača i zamislite, to su u našem društvu uglavnom muškarci. Konferencije su samo preslika društva, stoga sam zaključila da trebamo raditi nešto što bi više uključivalo žene, i bilo inkluzivno prema svima. Sama ideja je nastala još prije dvije godine kad sam se priključila Weekend timu ali je očito morala pričekati sazrijevanje. U međuvremenu smo odradili prvi Weekend Food Festival, zatim i Sunset Sports Media Festival, i rekla sam partnerima Borisu Kovačeku i Tomi Ricovu, sad je vrijeme za žene. U početku nisu bili tako entuzijastični kao ja, ipak je to još jedan veliki projekt koji agencije Pepermint i Prime time komunikacije rade, ali bila sam uporna i uspjela sam ih uvjeriti u ispravnost odluke. Jako brzo su se uključili svi i to nas posebno veseli.
“Jako se veselim Women’s Weekendu u Rijeci, dečki su me prvo pustili da odradim najteži dio posla”
Dečki su dakle vrijedni i kooperativni…
Da, izuzetno su uključeni i zainteresirani, jako se vesele novom projektu. Prvo su me pustili da odradim najteži dio posla jer su mislili da ću u jednom trenutku odustati, jer to stvarno jest ogroman projekt uz sve ove poslove koje radimo. Ali kada sam postavila Women’s Weekend na noge, shvatili smo da neću odustati i da je dobro krenulo.
Kako je izbor pao na Rijeku?
Osobno, Rijeku jako volim, i vidim je kao moderan europski grad idealan za život. Nekad davno u mladosti sam ju zbog ljubavi i češće posjećivala.
Zanimljivo Rijeka je jedan od rijetkih gradova ženskog roda pa kad smo došli s idejom Women’s Weekenda gradonačelniku Marku Filipoviću i direktoru TZ grada Rijeke, Petru Škarpi, podržali su nas od prve. Eto, opet su muškarci presudili jednoj ženskoj ideji.
“Jako volim Rijeku, nekad davno u mladosti, zbog ljubavi sam je često posjećivala”
Jeste li dolazili zbog ljubavi prema Rijeci ili zbog ljubavi u Rijeci?
I zbog ljubavi prema Rijeci i zbog ljubavi u Rijeci. Prvo sam došla zbog ljubavi iz Rijeke, a onda sam zavoljela i grad. S Rijekom sam se ponovno povezala kada sam započela suradnju s Riječkim prstenom, udruženim turističkim zajednicama s riječkog područja. Pozvali su me i prošle godine uspješno smo odradili jedan press trip. Već tada sam imala jasnu ideju o Women’s Weekendu, iako u tom trenutku nisam znala bi li se mogao održati u Rijeci. Nakon konzultacija s gradonačelnikom i vodećim ljudima u gradu i županiji, koji su se jako zainteresirali da to bude baš ovdje, odluka je pala na Rijeku. Velika prednost bilo je otvorenje hotela Hilton Costabella. Ta sinergija između hotelske industrije i potrebe za punjenjem hotela izvan sezone, plus gradskih, županijskih i turističkih struktura koje žele dovesti ovakve događaje u svoj grad, bila je ključna da regionalni Women’s Weekend radimo u Rijeci.
Spomenuli ste da su žene u manjem broju zastupljene kao predavači i govornici na konferencijama. To nije zato što su manje sposobne ili vrijedne, dapače, a imamo i sposobnost multitaskinga. Je li to stoga što žene upotrebljavaju materinski instinkt pa podupiru sinove i muževe, u sjeni su ili se to ipak mijenja, u čemu ovakve konferencije pomažu?
Imamo jedno zanimljivo predavanje, odnosno panel na Women’s Weekendu pod nazivom „Imposter sindrom – izbaci uljeza”. To je termin nastao 1970.-ih godina, gdje su dvije psihologinje radile istraživanje i shvatile da je sindrom uljeza najčešće prisutan kod uspješnih žena, koje unatoč svojem uspjehu, trudu i radu, i dalje misle da su uljezi na tom mjestu i ako se nađu na visokim pozicijama, zapravo sumnjaju u svoje sposobnosti te misle da su tamo završile igrom slučaja. Kod muškaraca to ne postoji. Muškarci na visokim pozicijama smatraju da je njihova zasluga da su oni tamo i da im je to dano rođenjem, odgojem i društvenim položajem. Meni je taj imposter sindrom, kada osoba sumnja u samu sebe, dosta blizak i prisutan je u nekim mojim krugovima. Pogotovo među ženama moje generacije što je nevjerojatno zato što mislim da je moja generacija drugačije odgajana, nego recimo generacija moje mame, koja je imala odgoj koji joj nije pružao startnu podršku u stilu „ti možeš biti što želiš i tko želiš”, nego joj se predviđalo mjesto koje bi ona trebala zauzeti u društvu, pa ako je bila sposobna uspjela ga je nadvladati ili nije. Ja nisam tako odgajana, moj brat i ja jednako smo odgajani, ali taj sindrom kao da vučemo kroz ženske gene prijašnjih generacija. I to nije samo kod mene tako, nego i kod mojih prijateljica koje danas rade na visokim pozicijama, od EU-a pa do tech svijeta i financijskog svijeta, prava, medicine… Kroz priču s njima shvatila sam da svi patimo od istog sindroma. To je nešto o čemu bi se trebalo govoriti. Ne znam zašto je to tako, ali pokušat ćemo pronaći neke odgovore kroz razgovor s uglednim gošćama poput rektorice riječkog Sveučilišta, gđe. Prijić Samaržije, direktorice Novog lista Ankice Kruljac, direktorice korporativnih komunikacija Nove Tv, Ivanom Galić i mnogim drugim uspješnim ženama na pozicijama.
“Kroz školovanje i studije žene su daleko zastupljenije i bolje studentice, kada krenu na tržište rada nema ih na visokim pozicijama”
Tu je onda i stakleni strop, koji je drugi sindrom kod žena u biznisu i na visokim pozicijama, gdje mogu doći do određene razine, ali nikako dalje od toga.
Na Women’s Weekend pozvali smo dosta članica uprave i predsjednica uprave. Ne možemo reći da ih nema, one postoje, ali to su još uvijek tako rijetke brojke da su više na razini iznimke nego pravila. Pitanje je kako otkriti razloge i uzroke tome, ali mislim da su oni i društveni i individualni. Jedna moja kolegica rekla je: „Onog trena kad porodiljni dopust postane obavezan i za muškarce i za žene, u tom trenutku moći ćemo govoriti o ravnopravnosti.“ Naravno da je majčinstvo nešto što pomalo koči žene, iako kao majka ne mislim da me koči u bilo čemu, ali to je taj trenutak u kojem mi gubimo utrku. Jednostavno, imamo važnijeg posla. U visokoobrazovnom sustavu žene su daleko zastupljenije i bolje su studentice, a onda kad krenu na tržište rada, odjednom ih više nema.
Za žene se kaže da su sklone emocijama i da je to faktor koji ih često u poslu ometa u odnosu na muškarce, a može se čuti da međusobno nisu solidarne, da se ne podržavaju kao što to muškarci međusobno čine. Mijenja li se i to? Imam osjećaj da se žene sve više udružuju i da su solidarne. U konačnici, ima sve više asocijacija koje se bave ženama u poslovnom svijetu.
Mislim da je Women’s Weekend sigurno na tragu toga. Dakle, networking je važna stvar i uvijek ističemo da je to najveća dobrobit ovakve konferencije. Connect, empower i relax. To su tri riječi koje nas opisuju. Istina je, muškarci su puno bolji u networkingu i zapravo su razradili cijelu mrežu suradnje. Jedna kolegica mi nedavno ispričala jedan detalj o svoja dva prijatelja na visokim pozicijama. U jednom trenutku ih je upoznala i već sljedeći trenutak njih dvojica rade posao zajedno, ali bez nje. Muškarci su puno bolji u tome i trebamo na tome raditi. Što se tiče emocija mislim da su emocije u poslu, ali i u svakoj životnoj sferi jako važne. Jedna govornica, koja će sudjelovati i na Women’s Weekendu je rekla: „Zašto i u kojem trenutku smo prihvatili da su agresija i vikanje u poslovnom svijetu okej, a na primjer plakanje nije? Na sastanku možeš vikati na ljude i agresivno se ponašati, ali ako se rasplačeš onda je svima neugodno i više ne znaju što bi s tom emocijom. Za agresiju će reći: „Uuu, vidi kak’ je tough!“. Dobar je šef i zna što želi. Ja nemam problema ni s vikanjem ni s plakanjem. Ja sam jedna od onih koja viče non stop, ali ne zato što sam ljuta, nego volim jako intenzivno mahat rukama i glasna sam, ali volim i plakati. Mislim, ne volim plakati, ali mi se dogodi.
Žene su empatičnije i imaju veću socijalnu osjetljivost, nekako ih ima svuda. Pitanje koje se obično muškarcima ne postavlja, a već su i žene pomalo alergične na njega, je kako uspijevaju uspješno organizirati privatni i poslovni život?
Meni je u redu to pitanje zato što mislim da u današnjem svijetu svi obnašamo nekoliko uloga, a žene još i više njih, ali voljela bih da se to pita i muškarce. Ako se ne pita mog kolegu kako on to sve stiže, onda je glupo da se pita mene. Voljela bih da se pita i jednog i drugog iz razloga što bih i sama voljela čitati i čuti o tome kako uspješni ljudi to sve postižu, bilo muškarci bilo žene. Kad me ljudi pitaju kako to sve stižem, kažem da nemam blage veze, ali nekako uspijevam. Najčešće kiksam na nekim poljima, mada se trudim i radim najbolje što mogu, ali nije jednostavno biti mama tri male djevojčice, supruga, direktorica firme, influencerica, imati još jednu firmu za video produkciju. Ali vjerojatno bi isto odgovorila žena koja radi kao kuharica u vrtiću, koja isto ima doma djecu i supruga, provede 8-10 sati na svojem poslu i onda ide u kupovinu namirnica da bi skuhala ručak za svoju obitelj. Mislim da nije to problem samo žena koje su na nekim pozicijama, nego i problem žena općenito. Pokušavam nekim svojim primjerom ukazati na to. Kod mene doma ta podjela poslova ne postoji. Suprug je na rodiljnom dopustu već dvije godine i iako mu nedostaje posao zajedno smo odlučili da on bude na rodiljnom dopustu, na kojem sam ja bila prve dvije godine. Tako nam je lakše organizirati život. Ne znam što bih da nije tako. Kako ono kažu: „It takes a village”, uz pomoć bake, prvenstveno moje mame uspijevamo nekako. Zato volim reći da iza svake uspješne žene, stoji još jedna žena.
Svaka čast suprugu i predlažem da ga iduće godine zovete na konferenciju kao govornika kako bi osvijestite ženama mogućnosti koje ima partneri u obiteljskom životu mogu pružiti.
Doći će i ove godine, ali za razliku od mene on ne voli govoriti u javnosti J.
Jedan od elemenata Women’s Weekend, uz povezivanje i osnaživanje je relax i što posjetitelji mogu očekivati? Kako se Nevena relaksira u svoje slobodno vrijeme?
Ja volim putovati, a kad ne putujem, pokušavam što više slobodnog vremena provesti u prirodi. Veselim se ranim jutrom za vikend otići na Sljeme, planinariti. To su neki moji ispušni ventili. Što se tiče Women’s Weekenda, relax dio će biti u okviru zabave koja ide nakon ovog poslovnog dijela.
U četvrtak je zabavno otvorenje, u petak je afterparty nakon programa, a radimo i na tome da u programu imamo dio yoge, pilatesa, mindfulnessa, wellnessa – sve ono što ženama treba. Stoga je ovo poziv ženama da dođu na Women’s Weekend i relax, networking, da se druže, osvijeste osnaživanje svoje pozicije, ali i da sve prođe u ugodnom tonu i da se opuste, jer nam i to svima treba.
Tekst: D.P.
Komentari