Muzej prekinutih veza jedinstvena je turistička ponuda grada Zagreba.
Koncepciju Muzeja osmislili su Olinka Vištica i Dražen Grubišć u Hrvatskoj, a otada je obišao svijet i prikupio nevjerojatnu zbirku. Nastao je iz putujuće izložbe s konceptom propalih veza i njihovih ruševina.Njih su dvoje bili u vezi od 1999. do 2003. godine, a nakon što su prekinuli nisu znali što da naprave sa svim stvarima koje su im preostale nakon veze.
Za razliku od „destruktivnih“ samopomagajućih uputa kako se oporaviti od neuspjele ljubavi, Muzej daje priliku svakome da prebrodi emocionalni slom na kreativan način: donacijom zbirci Muzeja.
Upravo su prošle 3 godine od osnutka muzeja koji se pokazao velikim uspjehom. Jeste li to očekivali kada ste pokretali projekt.
Bez svjesnog i racionalnog nastojanja osmislili smo ideju s kojom se gotovo svaka osoba može poistovjetiti. Svatko od nas upoznat je s osjećajima ljubavnog gubitka i osamljenosti koja ga prati. I to je, mogli bi reći, ‘čarobna formula’ uspjeha Muzeja prekinutih veza. Naši izlošci ne postoje izvan svakodnevice u kojoj se svi krećemo i živimo, ne zahtijevaju poznavanje određenog stručnog područja i njegove terminologije. Oni su odraz naših života i jednako se obraćaju svim ljudima bez obzira na nacionalnost, rasu, religiju, spol, socijalni položaj, stupanj obrazovanja, itd. Univerzalnost osjećaja kao što su ljubav i bol čini naše muzejske priče razumljivim i interesantnima svim posjetiteljima.
Kada smo organizirali našu prvu izložbu 2006. godine, pa čak niti nakon prvih gostovanja nismo očekivali da ćemo se upustiti u nešto toliko riskantno kao što je otvaranje privatnog muzeja. Reakcije naših posjetitelja i interes za izložbu u prve četiri godine, ali i činjenica da projekt ima potencijal daljnjeg razvoja u mnogim pravcima, potaknuli su nas i ohrabrili da otvorimo stalan postav u Zagrebu i samim time da se suočimo sa svim poteškoćama koje u Hrvatskoj nužno prate svakog poduzetnika. Muzej je u svakom pogledu samoodrživ projekt koji se financira isključivo iz prodaje ulaznica i suvenira, a bez sredstva grada Zagreba ili pak Ministarstva za kulturu, obrazovanje i šport. U našem slučaju pokazalo se da su dobra ideja, puno rada i upornost, unatoč sad već legendarnoj nepoduzetničkoj klimi u Hrvatskoj, rezultirali međunarodno prepoznatljivim i uspješnim projektom koji se prometnuo u brend. Naš dosadašnji uspjeh je utoliko i slađi, ali smo itekako svjesni posla koji tek leži pred nama i činjenice da je kvaliteta nešto što se neprestano mora izgrađivati.
Možete nam ukratko ispričati kako je došlo do osnutka muzeja.
Svaka ideja proizlazi iz osobnog iskustva pa tako niti Muzej prekinutih veza nije bio iznimka. Ideja se rodila za vrijeme prekida Olinkine i moje veze, tijekom bezbrojnih pokušaja da spasimo, transformiramo i u konačnici prebrodimo svoju vezu. Međutim, trebalo je više od dvije godine da bi ideja postala stvarnost. Podijelili smo svoja razmišljanja s prijateljima i svi s kojima smo razgovarali oduševljeno su reagirali na koncept. Radi se o jednoj od onih jednostavnih ideja koje vam padnu na pamet za vrijeme razgovora. Što učiniti sa svim tim ‘simbolima’ ljubavi (materijalnim i nematerijalnim) koje sakupimo tijekom veza? Ne bi li bilo divno da postoji muzej neke vrste koji bi pomogao s čuvanjem tih predmeta?
Muzej je započeo svoj ‘život’ kao umjetnički projekt u sklopu Zagrebačkog Salona 2006. godine. Bio je to mali brodski kontejner pred zgradom Gliptoteke u kojem smo izložili predmete i priče naših prijatelja, užeg kruga ljudi koji su svojim donacijama podržali našu ideju. U tom trenutku nitko nije očekivao da će ta spontana i jednostavna ideja generirati toliki interes da ćemo četiri godine kasnije, nakon mnogobrojnih izložbi po svijetu, otvoriti stalan postav u Zagrebu. Danas, u sedmoj godini postojanja muzeja ponosni smo na razvoj čitave ideje i njen odjek u Hrvatskoj i inozemstvu.
U međuvremenu dobili ste nagradu Kenneth Hudson za najinovativniji muzej. Tko je sve bio u konkurenciji i kako je do toga došlo?
Izuzetno smo ponosni što su naš trud i rad, osim naših posjetitelja u Hrvatskoj i diljem svijeta, prepoznali i naši kolege. Europski muzejski forum nas je 2011. godine nominirao u kategoriji najboljeg europskog muzeja i dodijelio nam “Kenneth Hudson” nagradu, nagradu za inovativno, izazovno, ponekad i kontroverzno postignuće koje propituje uobičajenu percepciju uloge muzeja u društvu. Stručni ocjenjivački sud svoju je odluku objasnio sljedećim riječim: “Muzej prekinutih veza potiče dijalog i razmišljanje ne samo o krhkosti ljudskih odnosa, već i o političkim, socijalnim i kulturološkim okolnostima u kojima se odvijaju osobne priče. Ovaj muzej poštuje sposobnost publike za razumijevanjem širih povijesnih i društvenih tema koje obilježavaju različite kulture i identitete, dok na osobnoj razini donatorima pruža katarzu.“ Uzevši u obzir da je Muzej prekinutih veza privatna inicijativa s vrlo ograničenim sredstvima, to zasigurno nije malo postignuće. Podrška naših posjetitelja, koji kupnjom ulaznice održavaju čitav projekt na životu, te priznanje struke i suradnika iz drugih profesija inspiriraju nas da muzej približimo što većem broju ljudi i dalje ga konceptualno razvijamo u različitim pravcima.
Europski muzejski forum 2011. godine razmatrao je kandidature 40 muzeja te EMYA nagradu za Europski muzej godine dodijelio Galo-romanskom muzeju iz Tongerena u Belgiji. Osim EMYA te Kenneth Hudson nagrade Forum je dodijelio i Stiletto nagradu Watersnoodmuseumu iz Owerkerka u Nizozemskoj.
Upravo idete u Amsterdam. Možete nam reći u kojim je sve država gostovala izložba vašeg muzeja?
Upravo smo otvorili posljednju u nizu naših putujućih izložbi u katedrali Oude Kerk u Crvenoj četvrti Amsterdama koja ostaje otvorena do 2. ožujka 2014. Od prve izložbe u Zagrebu 2006. godine Muzej je gostovao u 27 gradova te 17 zemalja diljem svijeta. Posjećene zemlje su Nizozemska, Tajvan, Filipini, Singapur, Turska, Južnoafrička Republika, Slovačka, Njemačka, Francuska, Engleska, Irska, Argentina i Amerika, te susjedne Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija.
Koliko je ljudi dosad prošlo kroz muzej?
U 2012. godini muzej je posjetilo oko 40.000 ljudi, a ove godine smo već premašili tu brojku i postavili novi rekord koji iznosi više od 50.000 posjetitelja. Na gostujućim izložbama pak brojimo preko 450.000 posjetitelja.
Koji je najčudniji izložak koji ste imali?
Iz našeg trenutnog stalnog postava mogli bismo izdvojiti tri izloška koji neumorno izazivaju čuđenje posjetitelja i čiji sam spomen golica maštu – sjekira, potkoljena proteza te bicikl.
Je li itko možda htio ostaviti poklonjenu životinju?
Nismo imali takav slučaj. Žene povremeno pitaju da li mogu donirati muževe, i obrnuto, no čini se kako ljubimce nitko nema srca ostaviti.
Koja je najistaknutija poruka ostavljena u knjizi dojmova?
S obzirom da je naša knjiga dojmova smještena u Ispovijedaonici Muzeja, sadrži ne samo dojmove naših posjetitelja već i njihove vrlo osobne ispovijesti. K tome, kada uzmete u obzir da naše knjige dojmova zajedno broje preko 50.000 unosa, jasno je da je odgovor na to pitanje nemoguće dati.
Mnogi posjetitelji se prilikom ulaska u Ispovijedaonicu dobro nasmiju ili ih pak rasplaču pojedine intimne priče, a među parovima koji posjete muzej najčešće se pojavljuje poruka koja izražava nadu da, unatoč zanimljivom i dirljivom postavu, njihov predmet neće s vremenom naći svoj put do naše zbirke.
Je li itko tražio natrag poklonjeni izložak?
Donacija muzeju je definitivan čin, u praktičnom smislu predmet postaje dio naše muzejske zbirke, a u psihološkom smislu donator se kroz ritual donacije ‘oslobađa’ emotivnog tereta. U trenutku kada zaprimimo predmet, donator je već odvagnuo eventualne argumente ‘za i protiv’ i odlučio pridružiti svoje ljubavno svjedočanstvo našoj zbirci.
Iznimku smo učinili samo jednom u slučaju prstena koji je u našem muzeju dočekao sretan novi početak ipak nezavršene priče. Nadamo se da i dalje svjedoči ljubavi, a ne njenom kraju!
Što je relationshit bombonjera i T-shi(r)t?
Muzej je 2012. godine proveo natječaj za muzejske suvenire, Brokenships Design, uz podršku Hrvatskog dizajnerskog društva na koji je pristiglo rekordnih 240 radova. Relationshit bonbonijera i T-shi(r)t su dva od četiri rada koja su na spomenutom natječaju zaslužila posebno priznanje.
Prvu nagradu osvojio je rad naziva Pillowship, par jastučnica, koji se od ove godine može kupiti u našoj muzejskoj suvenirnici kao i šibice Ice Breakers i Match Makers te bookmark „Okreni novu stranicu“ koji su također sudjelovali u natječaju.
Jeste li nekoga odbili?
U pravilu prihvaćamo sve donacije, a priče koje prate donirane predmete izlažemo u izvornom obliku, bez intervencija i cenzure. Naša raznolika zbirka nema ograničenja, a izbor i sadržaj donacije u potpunosti prepuštamo donatoru. Zadržavamo, međutim, pravo odbijanja donacija koje mogu biti uvredljive na osobnoj, seksualnoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi.
Jeste li upoznali sve osobe koje su ostavljale izloške. Čija vas se priča najviše dojmila?
Proces donacije je u potpunosti anoniman te obuhvaća ispunjavanje donacijskog obrasca i predaju predmeta koji u pravilu biva dostavljen poštom. U rijetkim slučajevima osobne predaje, kontakt s donatorom je kratak i onoliko ne/osoban koliko to donator želi.
S obzirom da vrijednost svake donacije počiva u intimnim pričama donatora, a one nisu fikcija već isječci nečije osobne povijesti, nastojimo ih izložiti uz maksimum poštovanja prema emocijama i sjećanjima koje nose. Iz tog razloga nikada na govorimo o ‘najdražim’ ili ‘najdojmljivijim’ izlošcima. Čar izložbe leži upravo u činjenici da svaki posjetitelj s obzirom na vlastita životna iskustva ima jedinstveni doživljaj priča koje su ispričane kroz muzejske izloške. Svatko će među izlošcima naći nešto poznato, nešto iznenađujuće, nešto što će izmamiti osmijeh, dirnuti do suza ili nagnati na razmišljanje.
Kako reagiraju inozemni gosti na sadržaj muzeja?
Ne možemo govoriti o reakcijama posjetitelja s obzirom na njihovu nacionalnost jer su reakcije isključivo individualne. Nakon sedam godina postojanja u medijskom prostoru velik dio naših posjetitelja već je upoznat s konceptom muzeja i njegovom građom. Međutim, postoje i oni koje zaintrigira sam naziv i u trenutku posjeta nisu sigurni što ih očekuje, da li se radi o političkim ili povijesnim vezama. Tematika je u svojoj ‘običnosti’ toliko neobična da se svaki posjetitelj zapita gdje se njegova priča uklapa u muzejski koncept, što bi od svoje ljubavne baštine mogli donirati muzeju. Ljepota ideje leži upravo u činjenici da svatko interpretira muzejske predmete i priče s obzirom na vlastito životno iskustvo. Neki su posjetitelji nasmijani prilikom izlaska iz muzeja, dok su neki dirnuti do suza ili pak vrlo tihi i zadubljeni u vlastite misli. Bez ozbira na univerzalnost osjećaja kao što je ljubav, svatko od nas doživaljava ju na svoj način, a priče ispričane u muzeju dopuštaju nam da ‘zavirimo’ u tuđe ljubavne živote, sagledamo njihove brodolome i usporedimo ih s vlastitima. Za neke je posjet muzeju ispušni ventil, za neke laka zabava, neki će se naći u priči nepoznate osobe s druge strane svijeta, a neki iznenaditi koliko različitih lica ljubav ima.
Biste li se složili da je turistička ponuda u Zagrebu sve raznovrsnija te kako turisti uistinu imaju što za vidjeti?
Sa zadovoljstvom možemo reći da broj turista u Zagrebu raste iz godine i godinu čemu je zaslužna i sve veća ponuda kulturnih sadržaja. Brojni glazbeni, kazališni, filmski i ulični festivali kao i sve raznovrsnija gastronomska ponuda te mnogi novootvoreni hosteli pomogli su da Zagreb privuče najveći broj turista dosada. U razgovoru naši muzejski posjetitelji otkrivaju svoje oduševljenje ovim ‘skrivenim biserom’, kako ga neki nazivaju. Osim arhitekture te hrane i pića, iznenađuju ih pristupačnost i ljubaznost stanovnika te kulturna ponuda. Većina je upoznata s ljepotama naše obale, no Zagreb mnogi tek sada otkrivaju. Mislim da se samo kroz povećanje kvalitetnih autohtonih proizvoda i specijaliziranih usluga možemo izdvojiti iz mase europskih gradova i stvoriti privlačnu turističku ponudu koja će nas učiniti zanimljivima upravo zahvaljujući raznolikosti naše kulturne ponude.
Koji su planovi za budućnost Muzeja?
Trenutno smo fokusirani na organizaciju gostovanja planiranih za 2014. godinu kojih je više nego ikada te ćemo po prvi puta imati nekoliko paralelnih postova diljem svijeta. Također, radimo na promjeni našeg stalnog postava u Zagrebu koja će posjetiteljima otkriti novi dijelić bogatstva naše kolekcije koja sad broji preko tisuću izložaka. Osim toga, već nekoliko mjeseci radimo i na novoj knjizi „Museum of Broken Relationships“ koja će uskoro krenuti u tisak.
Kao što vidite, naredna nam godina donosi dosta promjena i izazova kojima se veselimo pa stoga u 2014. godinu ulazimo s velikim očekivanjima. Nadamo se da ćemo i ove godine opravdati titulu najpopularnijeg muzeja u Zagrebu koju nam je zahvaljujući dojmovima naših posjetitelja dodijelio vodeći svjetski turistički portal TripAdvisor. Sav naš dosadašnji uspjeh potiče nas da si u budućnosti zadajemo nove, više ciljeve i projekt unaprijedimo u svim njegovim aspektima.
Razgovarala: Ana Vuković
Fotografije: Ana Opalić
