Globalizirana gastronomija nadahnjuje šefove i poznate kuhare da postanu sve neobičniji i neočekivaniji, pa i novi koncept, koji iz Londona upravo stiže u Pariz -jednostavno začuđuje! Od idućeg mjeseca Parižani će moći u restoranu skinuti svu odjeću i ručati ili večerati kao od majke rođeni. U Grad svjetlosti ovih dana dolazi The Bunyadi, privremeni restoran, otvoren u Londonu prošlog svibnja. Zbog izuzetnih vrućina na Otoku, ugostiteljski objekt seli u Pariz gdje je klima uglavnom umjerena i nema velikih promjena. Kao po obicaju, lijepo vrijeme koje traje dva-tri dana obavezno smjenjuje kiša.
The Bunyadi ima 42 mjesta i 46 000 rezervacija osoba, koje su na listi čekanja. U njemu klijenti povjere osoblju svu garderobu a od kuće donesu ručnik ili servijetu na koju sjednu. Nije dozvoljen ni telefon, nema ni plina niti elektriciteta, jer se obrok servira uz svijecu u ugodjaju bambusovog namještaja. Na hindi jeziku “bunyadi” znači prirodno. Ipak, restoran posjeduje mali prostor za one koji radije ručaju ili večeraju odjeveni. Seb Lyall, izumitelj koncepta koji je već primao Londončane u baru sa sovama, veoma medijski popraćenom Owl Baru, po jednima je smatran provokatorom dok drugi misle kako je genijalni vizionar. Uglavnom, on nastoji da odlazak u restoran postane posebno “iskustvo”!
U svijetu već postoje čudniji restorani poput iranskog Shiraza u kojem je veliki stol obješen na 50 metara visine, a objeduje se u dvorani čiji su zidovi oblijepljeni solju. U francuskoj oblasti Savoie nalazi se restoran La Plagne usječen u iglo ili stavljen u lagunsku vodu poput Hurawahi Island Resort na Maldivima. U “Farmi moga oca” Marca Veyata u visokoj Savoie ručalo se na staklenom podu iznad rekonstruirane štale u kojoj su se mogle promatrati životinje!
U Shangaju je Paul Pairet, šef Ultravioleta, vozio klijente u minibusu na skriveno mjesto, ali bez mogućnosti izlaska četiri ili pet sati. Za to vrijeme nisu jeli nego udisali različite mirise koji su ih podsjećali na omiljena jela.
U Miamiju je Mark Scharaga predlagao Kung Fu Kitchen, odnosno sushije servirane na nagom tijelu mladih žena i muškaraca po cijeni od 500 dolara. Tehnika se prakticirala u starom Japanu pod nazivom nyotaimori. Model nikada nije estetski element niti glavni sastojak obroka.
Norveški omlet se na tonama sprema u Eleven Madison Parku u New Yorku, a sve je zapečeno u svinjskom mjehuru s povrćem u unutrašnjosti. Boce se otvaraju na starinski način kao za poznato piće Porto sa dobro ugrijanim metalnim prstenom koji se stavi na grlić i ravnomjerno razbije pa otvori vino ili drugi napitak, ispričao je Nicolas Chatenier, francuski predsjednik žirija 50 Best, koji je ustanovio britanski magazin Restaurant. Najtraženiji je Andre Chang u Singapuru koji se naziva na francuskom “Bras à Languiole’ a za njim ne zaostaju objekti u oblasti Aubrac. Argeninci putuju u Italiju u restaurant Moderne, drugi idu u Beyreuth da bi slušali Wagnera.
Trenutno najpoznatiji brandovi i šefovi kao Bocuse, Troisgros, Ducasse, Robuchon, Gagnaire ili Ramsay u cijelom svijetu otvaraju odjeljke objekta. Ne zaostaju ni Danac albanskog porijekla Rene Redzepi, koji je vlasnik čuvene Nome u Kopenhagenu, koji je ove godine već boravio u Tokyju i Sidneyu po tri mjeseca ili Englez Heston Blumenthal koji upravlja poznatim “The Fat Duck” u londonskom predgrađu, a vratio se iz Melbournea poslije šest mjeseci uspješnog poslovanja. Katalonac Albert Adria brat čuvenog Ferrana iz El Bullija, koji je proveo 50 dana u Londonu dok Francuzi Pacaud koji djeluju u L’Ambroise i Parizu provode ljeto na Korzici u poznatom Murtoliju, a šefica Helène Darroze u San Sebastianu u hotelu Maria Christina.
Privremeni restorani popularni “pop-up” dopuštaju poznatim kuharima razvijanje djelatnosti. Redzepi je u Sidneyu imao 5600 mjesta svake noći i to uvijek rezerviranih. Poput poznatih rock grupa, vlasnici restorana traže plaćanje unaprijed, tako da nenadano otkazivanje ne dolazi u obzir.
Džana Mujadžić
