Stoji on, odnosno poluleži tako ovlaš, opušten, potpuno benignog izgleda i potpuno direktnog pogleda uprtog u vas i to s dva jumbo plakata. I nema tko ga nije primijetio. A kad tamo riječ je o najlonkama za muškarce, u stvari ispadne da je riječ o kampanji za Akzent outdoor reklamne površine. Svi su primijetili kampanju, svaka čast agenciji Imago koja ju je osmislila, dakle ako krenete u oglašavanje putem outdoora svi će primijetiti i vaše jumbo plakate, dakle oglašavajte na taj način. Pogotovo će ili dominantno tako primijetit vaše plakate ako su tako intrigantni kao Mister Hulahopke. Što znači da kampanja stvarno mora biti jakooo zanimljiva i otkačena da bi bila primijećena ili bolje rečeno mora biti drugačija. Sve ostalo opet se utapa u jedva namreškanom moru sličnih valića i reklama. Koristite outdoor za oglašavanje i komunikaciju, dobar je to medij, ali dajte i kreativcima odriješene ruke da na najbolji moguć način naprave sve da budete primijećeni. I dobro doživljeni. Jer tip iz reklame u konačnici je simpa, a poruka je stigla do cilja. Još samo čekam rasplet pa da svi pohvataju da je riječ o kampanji za outdoor, a tek onda bi ujedno mogao usljediti nastavak iste kampanje koja je ipak ujedno i za muške najlonke. Jednim udarcem dvije muhe, zašto ne? Bogme bi se isplatilo. I neka se onda još malo priča o tome.
A zgodni i neopterećeni Denis Glavač, mesar iz Sesveta, u slobodno vrijeme i model, slikao se i odradio kampanju na duhovit i kul način. Ako je i ostala doza straha ili tjeskobe kuda ide ovaj svijet kada nam mačo tipove žele uvući u najlonke i hulahopke , vjerujte stvar i nije tako nova, možda je samo diskretno zataškavana. Naime imala sam nekoć dečka koji je uvijek skijao u nešto debljim hulahopkama. Mijenjao je skijaška odjela i hlače, nosio deblje ili tanje, ovisno koliko je minusa bilo u zraku, ali hulahopke su bile uvijek ispod. Da ste ga vidjeli na plaži ili na radnom mjestu nikad to ne biste rekli za njega. Jednostavno, skužio je kako se najbolje zaštiti od hladnoće na sedežnicama. Moje dečke moglo bi se izbrojati na prste jedne ruke, pa možda sam ovo i sanjala, a možda ipak i nisam…
Dunja Pavešić
