Leonora Surian, naša proslavljena glumica HNK Ivana pl. Zajca, iza koje su godine predanog rada i niz značajnih uloga i priznanja, odnedavno nacionalna dramska prvakinja, niti ljeti ne odustaje od svojeg Vilinog lončića i susreta s biljkama, o kojima toliko toga zna da svoja znanja i korisne recepte za čajeve i pripravke nesebično dijeli za dobrobit zdravlja i boljeg osobnog osjećaja, pa tako i putem ove kolumne koju s ljubavlju redovito piše.
Ljeto u Istri donosi svjetlo koje se odražava samo u zraku, već i u biljkama, u zemlji, u pokretima koji postaju usporeni. Dani su dugi, mirisi česti i gusti, a vrijeme se provlači između kamena, smijeha i tišine. Tu, u toj prostranosti, pronalazim prostor za disanje punim plućima i, naravno, za bilje.
Ovih dana brali smo ivanjsko cvijeće. Moje vile, Elena i Emily u tome su sa mnom, polako odrastaju i vidim da razumiju važnost bilja i sve gledaju pažljivo. Pogled zaustave na zlatnim ivanjskim cvjetićima, a njihove ruke beru ih s poštovanjem. Jer to nisu samo biljke, to su niti svjetlosti koje se vežu za nas kad ih dotaknemo.
Gallium verum, u narodu znana kao broćika, pokazuje se u svom najpunijem obliku upravo kad sunce najjače grije. Visoka, nježna, s mnoštvom sitnih žutih cvjetića skupljenih u guste grozdaste cvatove, djeluje kao da je satkana od samog sunca. Stabljike su joj tanke, ali čvrste i otporne, često se naslanja na susjedne biljke ili se penje prema svjetlu. Kad je uberete i protrljate među prstima, oslobodi se njen nježan, topao miris, već pomalo zaboravljen, a meni miriše na med. Na med i livadu, na sve ono što ljeto čuva u sebi kao najljepšu tajnu.
Dio berbe sušimo za čaj, a dio je već potopljen u domaće maslinovo ulje. Od tog macerata pripremit ću melem za kožu koji je ljeti čuva i njeguje na najbolji mogući način.
Tiha iscjeliteljica iz srca ljeta
Ivanjsko cvijeće se ne nameće. Drugim riječima, ne traži pažnju, ali pruža znatno više nego što se na prvi pogled može naslutiti. Njegova je ljekovitost tiha, ali duboka i djeluje u punoj snazi, da bi postigla ravnotežu.
Tradicionalno se koristi za čišćenje jetre i limfe, organa koji tiho obavljaju svoje zadatke presudne za naše zdravlje. Kad se sustav optereti, broćika pomaže da se pročisti iznutra. Pomaže i plućima, nježno otvara dah, a to je, znamo, prvi i zadnji pokret koji nas nosi kroz život.
Djeluje i na kožu, kako iznutra, tako i izvana. Kod ekcema, upala, sitnih rana i osipa, čaj ili melem od broćike zna donijeti olakšanje. Biljka sadrži prirodne enzime i gorke tvari koje pročišćavaju, smiruju i obnavljaju te time eliminiraju štetne tvari iz tijela.
Ima i druga čudesna svojstva, pa su je tako stari sirari koristili za zgrušavanje mlijeko. Cvijet sadrži prirodno sirište, enzim koji zna „uhvatiti“ kaos i pretvoriti ga u oblik, u hranu. Nekoć su se jastuci i madraci punili upravo ovom biljkom, pouzdano se vjerovalo se da donosi miran san i blagost tijelu.
U toj logici prirode, gdje biljka zna kako pročistiti, povezati, zacijeliti, ima nečeg gotovo dramskog, nečeg što i kao glumica prepoznajem: trenutak kad sve dođe na svoje mjesto, tiho, bez pompe.
Recept za čaj od ivanjskog cvijeta
Za trenutke u kojima je tijelu potrebna lakoća, a duši smiraj:
– Žlicu suhog ivanjskog cvijeta prelijte s 250 ml vruće vode
– Poklopite i ostavite 8 do 10 minuta
– Procijedite, bez žurbe, i poslužite
Može se piti jednom do dva puta dnevno, u kraćim kurama, kada osjetite potrebu za čišćenjem, osnaženjem ili jednostavno povratkom unutarnjoj tišini. Po želji, možete dodati kap meda – ali i bez njega čaj nosi svoj miris livade i gorko-zlatni okus ljeta.
Uživajte!
Tekst i foto: Leonora Surian Popov
