Jednog dana, dok je kuhar David kuhao nešto fino za ručak, njegova zamišljena kćer ušetala je u kuhinju.
“Što je bilo?” upitao je otac.
“Škola je tako teška. Steći prijatelje je skoro nemoguće. Mislim da nikad neću dogurati do četvrtog razreda”- tužno je odgovorila kćer.
Otac se nasmijao i izvadio tri lonca. Napunio ih je vodom i stavio ih na štednjak. Kada je voda u tri lonca počela ključati, stavio je krumpir u jedan lonac, jaja u drugi, a zrna kave u treći lonac.
“Tata, što to radiš?” – upita radoznalo kćer
“Strpljenja, kćeri, strpljenja” – odgovorio je otac
Nakon 20 minuta, izvadio je krumpir iz lonca i stavio na tanjur. Ponovio je isto s jajima, a kavu je pretočio u šalicu.
“Reci mi što vidiš?” – upitao je otac svoju kćer
“Krumpir, jaja i kavu” – odgovorila je kćer
“Hmmm…pogledaj malo pažljivije” – rekao je otac
Naime, krumpir, jaja i kava bili su u istoj situaciji – smješteni u kipuću vodu. No, ipak, svaki od njih reagirao je drugačije.
Krumpir je iz tvrdog, krutog i neslomljivog stanja, zahvaljujući vrućoj vodi, postao mekan i slab. Jaje je bilo slomljivo, s tankom korom koja je štitila unutrašnjost. Sve dok se nije skuhalo. Tada je postalo tvrdo. Zrna kave su ipak bila posebna. Nakon što su stavljena u kipuću vodu, promijenila su se i stvorila nešto novo.
“Reci mi, koja si ti?” – upitao je radoznalo kuhar svoju kćer
Kada izazovi pokucaju na vaša vrata, kako vi reagirate ? Jeste li krumpir, jaje ili zrna kave?
