Do 31. listopada u poznatoj pariškoj Kući Europske Fotografije, smještenoj u jednoj od najljepših četvrti Les Marais, umjetnički direktor branda Lanvin sa 150 klišea priča svakidašnjicu, između tame i svjetlosti, jedne od najstarijih modnih kuća.
“Manifest” je najprije image kreatora koji radi, ostvaruje ideje, organizira, odabira, surađuje… “To je introspektivna, a ne retrospektivna izložba-tvrdi stilist. Mnogi vjeruju kako se budimo u podne, sa čašom sampanjca u ruci. Stvarnost je drugačija: da bi se postigao bilo kakav rezultat mora se raditi cijeli dan, a ponekada i ne spavati! U ateljeima, žene i muskarci koji stvaraju oprave iz snova, dolaze na posao autobusom i jedu sendviče. Krojimo i šijemo jer je to obrtništvo našeg postojanja i životnog izbora”.
Projekt zamišljen prije nekoliko mjeseci je trebao biti aktualiziran kasnije. Kustos Jean-Luc Soret je prije dva mjeseca zaključio da ništa nije započeto. Ali Alber Elbaz je osoba koja završi započeto, pa je ekipa Lanvina ispunila prostor poznate MEP i realizirala zamišljeno.
Postavka je na prvom katu prostrane Kuće europske fotografije, gdje se obično postavljaju ovovremene izložbe i odgovorni Soret je ugodno iznenađen: “Volim suvremenu fotografiju i milo mi je predložiti ovakve djelatnosti umjetnicima raznolikih profila i načina rada. Alber Elbaz je rado ispoljio svoje posebnosti isto kao i Karl Lagarfeld ili Yohji Yamamoto, koji su također kod nas pokazali osobna ostvarenja i čarobnost njihove nadarenosti, prenijetu na papir. S Alberom smo imali začuđujuće iskustvo jer ga zanima fotografski materijal i fotografija u cjelosti, kao i njezino predstavljanje tekstila na aluminijskim pločama. “Obukao” je zidove, na isti način kako to čini s lijepim ženama”.
“Ovdje se ne radi o muzeju – ističe kreator-nego “kući” u kojoj se predmeti mijenjaju, evoluiraju, pretvaraju u druge”.
Kreator ugođaja
U svijetu opsjednutom novinama, Alber Elabaz je među rijetkim dizajnerima čije djelatnosti naliče na bezvremenske oblike, način promatranja i stajališta, nego “duh vremena”. Dodaje im humor i ležernost postojanja, jedva zamjetljivu melankoniju i finu ironiju. Uradci su predstavljeni bez kronologije, a slike s početka karijere, od 2001. do danas, predstavljaju upečatljiv stil, ugođaj na koji vrijeme ne posjeduje značajan utjecaj. Ne treba zaboraviti kako je upravo on osvježio brand, učinio ga suvremenim, promijenivši oreol moderniteta kuće. Elbaz koji ne posjeduje ni e-mail, niti se oglašava na Instagramu, uveo je ekrane u laboratorije za kreacije:
“Radim s mnoštvom žena koje upošljava tvrtka Lanvin pa ih moram slušati, isto kao što promatram klijentice, osim kada sam u fazi ispobavanja odjeće. Ne zanima me imam li pred sobom slavnu osobu ili nekoga tko nikada nije bio u uvjetima, koje mi imamo. Poznate osobe se fotografiraju kao da žele zabilježiti taj povlašteni period postojanja, čak i u krojačkom ateljeu jer na zidu iza njih piše Lanvin! Sve se provjerava pred ekranima, više se promatra nego snima!
Ali uprkos digitalnim prednostima i tehnološkom napretku, ne treba zaboraviti ljudsko tijelo. Nikakav ekran ne može dočarati reljefnost odjeće, niti njezinu upotrebu u svakidašnjim okolnostima. Ako želimo stvoriti super budućnost, ne smijemo zaboraviti od kuda potičemo. Odavno znamo da slika ima odlučujuću ulogu u kreiranju odjeće: najprije zahvaljujući ilustracijama koje su isticale detalje, zatim fotografskom aparatu što je revolucionirao reprezentaciju mode. Danas “social media” stavljaju odijevni predmet u reducirani, dvodimenzionalni oblik. 
S “Manifestom” sam htio pokazati posebnost francuskog načina modnog izražavanja: stvarnost je naše zanimanje, a ona aktualno znači uzeti komadić materijala i obraditi ga u 3D. Volim dodirivati grubo platno koje služi za zamjenu nekadašnjih papirnih krojeva, ali radije ostajem u humanim mirisima, nego duty free.
Uvećavajuci kodovi
Da bi prenio osobnu viziju odijevanja, kreator je zatražio prisutnost svjedoka koji umiju promatrati i uočavati, pa dugo godina obilježavaju i skreću pažnju, na posebnosti konstrukcije odjeće, njezinu tehničnost, ali i tenzije prije smotri, magičnost podija te dramaturgiju D-Dana! 
U obasjanim kutijama je tijelo But Sou Lai što nosi odjeću Albera Elbaza ostvarenu od Neoprena i svile nastale iz posebnih tečnih tehnika, pa pliseja Lurex i “socijalnog” nakita. Portreti manekenki koje je snimao Mark Leibowitz isto kao i njihovih kolega, čije je postojanje zabilježio James Bort na životan način, u posebnoj privatnosti ateljea, snimivši i osbolje, poput umjetničke direktorice Katy Reiss, ili video instalaciju što pokazuje ugođaj back-stagea i ritmičko predstavljanje poliglonskog glasa kreatora, rođenog u Casablanci, koji je odrastao u Tel Avivu, učio i usavršavao se u New Yorku.
Alber Elbaz stručno upravlja zaostavštinom poznate i uvijek spominjane Jeanne Lanvin, čije je umijeće nedavno bilo predstavljeno u pariškom Muzeju kostima, čuvenoj palaci Galliera. Dizajner ne krije da je dugo proučavao ostavljeno, sačuvao kodove i razumio duh kuće. Zato je izložba više ugođajna nego didaktička, pa je neobični “Manifest”, posebna novina modne industrije što sve uveličava.
Džana Mujadžić
