Trener hrvatskih skijaša trkača Zoran Skender te olimpijci Tena Hadžić i Marko Skender gostovali su u emisiji Radio Rijeke gdje su podijelili dojmove sa Zimskih olimpijskih igara. Govorili su o borbi s moćnim nacijama, viralnom incidentu sa psom i nevjerojatnim naporima koje ulažu kako bi uskladili sport, fakultet i obitelj.
Nakon što su se slegli dojmovi sa Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini, u studio Radio Rijeke stigao je čovjek s nevjerojatnim iskustvom, Zoran Skender, trener hrvatske reprezentacije u skijaškom trčanju. Iza njega je čak sedam olimpijskih ciklusa, počevši od Salt Lake Cityja 2002. godine, a za organizaciju posljednjih igara u susjednoj Italiji imao je samo riječi hvale, istaknuvši kako su Talijani, posebno u dolini Val di Fiemme, besprijekorno odradili posao.
No, dok su igre bile organizacijski savršene, one su ponovno ogolile golemu razliku između sportskih velesila i malih zemalja poput Hrvatske, gdje entuzijazam i obiteljska požrtvovnost nadoknađuju nedostatak milijunskih budžeta.
Fenomen zvan Klæbo: ‘Superman današnjeg vremena’
Jedna od glavnih zvijezda Igara bio je Norvežanin Johannes Klæbo, koji je osvojio šest zlatnih medalja u šest disciplina. Skender ga je bez zadrške nazvao “supermanom današnjeg vremena”, usporedivši ga s plivačkom legendom Michaelom Phelpsom.
“Gledajte, on je sigurno čovjek. Kao osoba je stvarno dobar, nikada ne prođe, a da ne pozdravi. Jedna jednostavna osoba”, započeo je Skender, ali je odmah dodao: “Što se tiče samog sporta, on je superman. Praktički se poigrava s konkurencijom.”
Klæbova dominacija od sprinta na kilometar i pol do maratona na 50 kilometara fascinirala je svijet, a njegov sprint na uzbrdici u zadnjem krugu maratona ostavio je sve bez daha. “On je već bio na vrhu, a ostali na dnu te uzbrdice”, prisjetio se voditelj. Takvi uspjesi, smatra Skender, iznimno pridonose popularizaciji ovog teškog sporta, čineći ga prepoznatljivim i izvan tradicionalnih skandinavskih okvira.
Hrvatska realnost: Od kombija do povijesnih rezultata
Dok je svijet pratio Klæba, hrvatski tim vodio je svoje bitke, ostvarivši rezultate na koje su iznimno ponosni. Zoran Skender istaknuo je sjajne nastupe u sprintu i timskom sprintu, gdje su nastupili Marko Skender, Tena Hadžić i Ema Sobol. No, uvjeti u kojima se hrvatska reprezentacija priprema i natječe svjetlosnim su godinama udaljeni od onih koje imaju Norvežani ili Šveđani.
“Njihov servisni tim ima godišnji budžet od preko deset milijuna eura. Putuju sa šleperima koji se, kad se parkiraju, otvore i postanu kompletna tvornica. A naši šleperi su puno manji. Mi sve strpamo u jedan kombi, i sportaše i skije i svu opremu”, slikovito je opisao Skender.
U tom kontekstu, svaki nastup hrvatskih sportaša je pobjeda. Godišnje u trenažnom procesu prođu između sedam i devet tisuća kilometara, što je ekvivalent 600 do 800 sati treninga. Ono što je još impresivnije jest činjenica da oni nisu profesionalci u punom smislu riječi. Većinom su to studenti ili srednjoškolci koji pokušavaju uskladiti vrhunski sport s akademskim obvezama.
Pas koji je zasjenio uspjeh i proslavio Tenu Hadžić
Jedan od najupečatljivijih trenutaka Igara, koji je obišao svijet, dogodio se upravo tijekom nastupa hrvatske reprezentativke Tene Hadžić. Na stazu je, niotkuda, uletio veliki pas, nalik vuku, i počeo trčati uz nju. Snimka je postala viralni hit, a Tena svjetska zvijezda preko noći.
“Naravno da se sjećam, mislim da to neću moći nikad zaboraviti. Cijeli svijet je poludio za tom scenom”, ispričala je Tena u telefonskom razgovoru. “Nisam znala je li vuk ili pas. U početku nije bilo straha, više zbunjenost. Ali na kraju je sve dobro prošlo, pas je bio umiljat i došao se pomaziti u cilju.”
Popularnost joj je donijela i simpatične situacije u svakodnevnom životu. “Jučer sam bila u dućanu, a žena na blagajni me prepoznala. ‘Jesi ti ona cura koju je ganjao onaj pas na televiziji?’ pitala me. Bilo je baš simpatično”, smije se Tena. Ipak, medijska pompa oko psa bacila je u drugi plan fantastičan rezultat koji su ona i Ema Sobol ostvarile u timskom sprintu, osvojivši 19. mjesto, što je za Hrvatsku ogroman uspjeh.
Obitelj kao temelj uspjeha: Skenderi žive za skijaško trčanje
Priča o hrvatskom skijaškom trčanju neraskidivo je vezana uz obitelj Skender iz Ravne Gore. Poput obitelji Kostelić u alpskom skijanju, Skenderi su sinonim za ovaj sport. Zoran je trener, sin Marko je olimpijac, a kći Gabrijela nastupila je na Igrama u Pjongčangu 2018. godine i danas radi kao trenerica u Skijaškom savezu Primorsko-goranske županije. Najmlađi sin, dvanaestogodišnji David, također je zaljubljenik u skijanje.
“Na obiteljskim okupljanjima stalno pričamo o skijanju. Supruga je, nažalost, uvijek u manjini pa nas zna prekinuti s pitanjem: ‘Dobro, moramo li uvijek o tome?’ Ali i ona živi taj sport s nama”, otkriva Zoran.
Njegov sin Marko, koji je na Igrama nastupio u “kraljevskoj disciplini”, utrci na 50 kilometara, pravi je primjer sportaša koji pomiče granice. Uz naporne treninge, on je i student pri kraju kineziologije te otac malog djeteta. “Iskreno, ni sam ne znam kako sve stignem. Dosta je bilo neprospavanih noći, ali velik motiv mi je bio da me obitelj, supruga i dijete, mogu gledati uživo u Italiji. To me vuklo naprijed i srce mi je puno što sam uspio”, rekao je Marko.
Velika čast za Tenu i Marka bila je nošenje hrvatske zastave na ceremoniji zatvaranja Igara, što su doživjeli kao krunu četverogodišnjeg ciklusa i priznanje za sav trud koji ulažu u sport. Njihov put financijski prate Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski skijaški savez, no bez entuzijazma pojedinaca i obiteljske podrške, ovakvi uspjesi bili bi nezamislivi.
Unatoč svim izazovima, od nedostatka snijega do neusporedivo manjih financijskih sredstava, hrvatski skijaši trkači pokazali su da se srce, upornost i nevjerojatna volja ne mogu mjeriti novcem. S pogledom usmjerenim prema idućim Igrama u Francuskoj, nastavljaju gurati naprijed, vođeni ljubavlju prema sportu koji je postao njihov život.
