I dalje se nižu posvete Davidu Bowieju, piše se sjećanja, anegdote o susretima s njegovim radom. Tog je u proteklih 50 godina zaista bilo: 26 albuma, 111 singlova, 51 glazbeni video, nebrojene live snimke, isječci interviewa, filmovi, reklame, fotografije, crteži… Valjda nema vida umjetnosti u koji Bowie nije bio uključen. David Bowie jest umjetnost. Takav je bio od početka, takav je bio do samoga kraja. Svoj je odlazak isplanirao kao pravo umjetničko djelo, više od godine dana unaprijed, ne prepuštajući ništa trivijalizaciji ili slučajnosti.
Njegov posljednji album i video spotovi zaključili su njegovu životnu priču onako kako je to i želio. Uvijek je radio ono što je želio, na svoj način, na najbolji način. I u tome se njegova smrt ne razlikuje od njegovog života – umjetnosti. Potez do sad nezabilježen, potez kakav mogu izvesti samo najveći.
Uvijek vrlo trezveno razmišljajući o životu i smrti, Bowie je znao da mora zatvoriti svoju priču sam; jer ne postoje putovanja, dolazimo i odlazimo istovremeno. Ono što je morao izbaciti iz sebe, pritom se kameleonski mijenjajući, usvajajući nove spoznaje, eksperimentirajući s nepoznatim, prepuštao je na milost i nemilost kritici, no nikad joj se nije povinovao, nastavio je raditi po svome. Zanimljivo, na taktove koje je publika najviše voljela kritika nije nešto dobro otplesala. Nije to držala odveć kreativnim ili si možda nije htjela priznati kako želi još onog ranije dobivenog. Nije lako s kritičarima, no srećom, David je bio jedan od onih kojima potvrde drugih nisu bile potrebne da bi bio ono što jest.
A publika… publika pleše i dalje, i plesat će…
I bez Davida ples ide dalje, energija je tu, dio njega, vanzemaljca spuštenog na Zemlju s misijom, ostaje s nama. Lako ga je bilo prepoznati za života, biti će tako i dalje.
I na nedavnom partyju u klubu Crkva 11. prosinca ljudi su posebno reagirali upravo na “Let’s dance”, koju je DJ Saša Ostojić uvrstio u posebnom remix izdanju. Prema njegovim vlastitim riječima, bila je to iskrena reakcija, poticaj na nepretenciozno kretanje, ples poput onog djece na samom izvorištu života. Ljudi su prepoznali trenutak i postali dio priče koju je Bowie gradio 50 godina i nesebično dijelio svijetu.
Taj jedan riječki trenutak zabilježio je Art Film i pretočio ga u video, svojevrsni riječki hommage Davidu Bowieju.
Pogledajte:
Komentari