Usred vreve riječkog Korza, ispred studija HRT-a, tihi prosvjed privlači poglede i zaustavlja prolaznike. Na kamenom postolju postavljena je Woltova torba za dostavu, a pored nje gori crveni lampion. Na torbi je rukom ispisan jednostavan, a opet tako potresan natpis: “Samo sam radio svoj posao.” Ispod njega stoji i teška optužba, sažetak onoga što misli velik dio šokirane hrvatske javnosti: “Luki (19) su presudili: kolektivni strah, hrvatsko pravosuđe. Počivao u miru…”.
Ovaj spontani memorijal nije samo sjećanje na tragično ugašen život 19-godišnjeg Luke Milovca iz Drniša; on je krik, optužnica i ogledalo društva. Simbolika dostavljačke torbe, predmeta koji je Luki služio da zaradi džeparac, a postao kulisom njegove smrti, rezonira s osjećajem bespomoćnosti i straha. Poruka je jasna: ovo se moglo dogoditi bilo kome, bilo gdje. Moglo se dogoditi svakom mladiću ili djevojci koja pošteno radi svoj posao. A ono što najviše boli jest spoznaja da se, prema svemu sudeći, tragedija mogla i morala spriječiti.
Tragedija koja je mogla biti spriječena
Cijeli Drniš, ali i Hrvatska, ostali su u šoku nakon vijesti da je uzorni maturant i sportaš, Luka Milovac, ubijen hicem iz vatrenog oružja dok je dostavljao pizzu. Ubojstvo se dogodilo na terasi obiteljske kuće 50-godišnjeg Kristijana Aleksića, čovjeka s dugom i nasilnom kriminalnom prošlošću. Kobne večeri, Luka nije bio sam. Zbog straha od odlaska na Aleksićevu adresu, s njim je pošao i prijatelj. Nažalost, ni to nije bilo dovoljno da se spriječi najgore.
Ime Kristijana Aleksića nije nepoznato u sudskim arhivima. Naprotiv, iza sebe ima pet pravomoćnih presuda, od kojih je najmonstruoznija ona za ubojstvo 22-godišnje Marijane Sučević 1994. godine, koju je izbo nožem 17 puta. Za taj je zločin odslužio 14-godišnju zatvorsku kaznu. No, izlaskom na slobodu, njegov put nasilja nije stao. Prema informacijama policije, Aleksić je u travnju 2023. prijavljen zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja.
I tu priča dobiva najmračniji obrat, onaj koji je i potaknuo poruku na riječkom Korzu. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je optužnicu protiv njega tek sedam mjeseci kasnije, tražeći godinu dana bezuvjetnog zatvora. No, ključno je da ODO nije predložio određivanje istražnog zatvora za čovjeka koji je već ubio i koji je ponovno uhvaćen s oružjem. Sud je optužnicu potvrdio krajem studenoga 2023., no predmet je dobio oznaku “ne hitan”. Budući da okrivljeni nije bio u zatvoru, slučaj je stavljen u redovnu proceduru. Do dana Lukinog ubojstva, gotovo dvije godine od prijave, nije zakazano niti jedno sudsko ročište. Sustav je imao sve informacije, ali je odlučio da višestruko osuđivani ubojica s ilegalnim oružjem nije prioritet. Ta je birokratska odluka Luku Milovca stajala života.
Odjek prošlosti i gnjev javnosti
Ogorčenje javnosti i osjećaj da je sustav zakazao nisu novost u Hrvatskoj. Poruka s Korza bolno podsjeća na slučaj ubojstva maturanta Luke Ritza prije 16 godina, koji je također postao simbol borbe protiv nasilja i nepovjerenja u institucije. Sada, tragedija Luke Milovca ponovno otvara iste rane: mladi život ugašen nasiljem koje se moglo spriječiti i duboko nepovjerenje u sustav.
Dok je u slučaju Ritza bijes bio usmjeren na sramotno blage kazne za napadače, u slučaju Milovca on je usmjeren na fatalnu sporost i nemar sustava koji je opasnog čovjeka ostavio na slobodi. Reagirao je i sam ministar pravosuđa Damir Habijan, nazvavši obrazloženje suda “skandaloznim” i naloživši izvanredni nadzor. No, za Luku Milovca je prekasno.
Tuga za Lukom je neizmjerna. Mladić koji je za nekoliko dana trebao proslaviti maturalnu večer, pokopan je u odijelu kupljenom za tu prigodu. Njegova smrt ostaje kao vječna opomena. A dostavljačka torba na riječkom
