Sarajevo Film Festival 2023 otvoren je sinoć filmom Poljubite budućnost (Kiss The Future) Nenada Čičina-Šaina. Scenarij su radili redatelj i Bill Carter, Amerikanac humanitarac koji se u Sarajevu našao početkom devedesetih nakon što je izgubio ljubav svog života, a smisao u tom trenutku našao u pomaganju Sarajlijama u opkoljenom gradu.
Među ljudima koji se pojavljuju u filmu su: Bono, The Edge, a oni su se pojavili i na svečanoj projekciji, jučer u 20.00 u Ljetnom kinu Coca-Cola na Metalcu. Među producentima filma su Ben Affleck i Matt Damon, a premijerno je prikazan 19. veljače 2023. na Berlinaleu.
Inače, veza između U2 i Sarajeva postoji od 1993. godine, kada je ova grupa bila na ZooTV turneji, gdje je pokušavala skrenuti pažnju na rat u Bosni i Hercegovini. Tada zbog rata nisu mogli doći u Sarajevo, a obećanje su ispunili četiri godine kasnije. Svirali su uobičajeni repertoar na kojem se našla i pjesma “Miss Sarajevo”. Istoimena knjiga Bill Carter-a je osnova scenarija TV- filma Miss Sarajevo iz 1995. Inače, na 29. Sarajevo Film Festivalu biti će prikazano 235 filmova u 18 festivalskih programa. U konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva je 49 filmova.
Detaljan program i sve informacije možete pronaći na službenoj stranici www.sff.ba kao i na društvenim mrežama festivala.
U dokumentarcu Poljubite budućnost (Kiss The Future) interesantno je vidjeti i slušati pojedine sudionike, glazbenike, (čija imena nećemo navesti, ali koje će gledalac lako “prepoznati”), a koji i “nastup” u ovom filmu koriste za samopromidžbu… jer, zaboga, jesmo li, prije svega, narcisoidna estrada ili nismo. Dan kasnije na pressici smo čuli anegdotu “iz prve ruke” o novogodišnjoj posjeti U2 Sarajevu, neposredno po završetku rata. U nekom kafiću sjedi Bono & Co, a društvo im, između ostalih, pravi jedan poznati Sarajevski glumac. S vremenom su i glumac kao i ostatak društva već poprilično popili, kadli sa razglasa zvoni jedan od hitova U2. Na to će glumac Bonu, očigledno ne znajući ko pjeva pjesmu : “E, bolan, znaš li ovu stvar?”
Privatna diskusija u kojoj sudjelujem u rano subotnje jutro, u društvu prijatelja, glazbenika iz Sarajeva, vezana je za jučerašnji film, ali i za, generalno, angažiranje umjetnika, u ovom slučaju glazbenika, u humanitarnim akcijama. Tako dođosmo i do veličanstvenog Band Aid projekta iz sredine osamdesetih. Mnogi bendovi već su završili svoje karijere, ali im je planetarni live-aid nastup predstavljao “re-born injekciju” (recimo, Status Quo koji su tada već bili za penziju). Većini ostalih bendova, Band Aid je bio odskočna daska (između ostalih i U2). Veliki novac sakupljen je za pomoć gladnima u Africi. Međutim, još veći novac zarađen je od autorskih prava u sljedećih skoro 40 godina. Nijedan od sudionika nije se, u humanitarne, a niti bilo koje druge svrhe, odrekao ni centa … a mogli su.
Pametnom je i jedna dovoljna.
Prof. Davor Mucić, www.davormucic.com/
