Tihi otkazi: Izvršavanje minimuma obveza na poslu postalo svjetski trend. Zašto?

125
posao

Umjesto da rade prekovremeno petkom, organiziraju poslovna putovanja ili besplatno poslu uče šefove rođake, radnici izbjegavaju raditi više nego je nužno potrebno i odbijaju se pridružiti mentalitetu probijanja na poslu. Oni rade samo ono što moraju, odlaze po isteku radnog vremena i gase službene mobitele. Ovaj fenomen dobio je naziv “tihi otkaz”.

Porast broja tihih otkaza povezan s primjetnim padom zadovoljstva na poslu

Maria Kordowicz, izvanredna profesorica organizacijskog ponašanja na Sveučilištu u Nottinghamu i direktorica njegova centra za interprofesionalno obrazovanje i učenje, rekla je da je porast broja tihih otkaza povezan s primjetnim padom zadovoljstva poslom.

Njezino globalno izvješće o radnom mjestu za 2022. pokazalo je da je samo 9% radnika u UK-u bilo angažirano ili entuzijastično za svoj posao, što je 33. mjesto od 38 europskih zemalja. Anketa osoblja NHS-a, provedena u jesen 2021., pokazala je da je moral pao sa 6,1 od 10 na 5,8, a angažman osoblja pao je sa 7,0 na 6,8.

Od pandemije, odnos ljudi prema poslu proučavan je na mnoge načine, a literatura bi obično, u svim profesijama, tvrdila da se, način na koji ljudi odnose prema svom poslu promijenio”, rekao je Kordowicz.

Objave na TikToku o tihom otkazu možda su inspirirane kineskim društvenim mrežama: #TangPing, sada je cenzurirani hashtag očito potaknut sve manjom radnom snagom u Kini i kulturom dugog radnog vremena.

Velika ostavka ili veliko promišljanje?

Kordowicz je dodao: “Potraga za smislom postala je daleko očitija. Postojao je osjećaj naše vlastite smrtnosti tijekom pandemije, nešto sasvim egzistencijalno oko ljudi koji su razmišljali ‘Što bi posao trebao značiti za mene? Kako mogu igrati ulogu koja je više usklađena s mojim vrijednostima?’ Mislim da je ovo povezano s elementima tihog otkaza koji su možda negativniji: mentalno odjavu s posla, iscrpljenost zbog količine posla i nedostatak ravnoteže između poslovnog i privatnog života koji je pogodio mnoge od nas tijekom pandemije. To može pridonijeti smanjenom zadovoljstvu poslom, nedostatku entuzijazma i smanjenjenju prokativnosti. Moramo usporediti tihi otkaz s valom otkaza. Trebamo li ostati gdje jesmo, ali se mentalno isključiti? Ili se pokrenuti i otići nekamo što će nas usrećiti?”

Izraz “velika ostavka” skovao je u svibnju 2021. Anthony Klotz, izvanredni profesor menadžmenta na Sveučilištu u Londonu, kad je predvidio egzodus američkih radnika s njihovih poslova, potaknut izgaranjem i okusom slobode dok rade od kuće.

Ranjay Gulati s Harvard Business School umjesto toga to je okarakterizirao kao “veliko promišljanje”, gdje ljudi procjenjuju svoje živote i mogućnosti: ljudi poput Natalie Ormond. “Napustila sam svoj posao u socijalnoj skrbi u rujnu. Nisam imala želju za napretkom i osjećala sam da sam zapela u mjestu – nisam odrađivala minimum, ali sam radila svoj posao bez previše dodatnog zalaganja

Ormond je odlučila osnovati vlastitu tvrtku, Smallkind, prodajući ekološke dječje igračke i odjeću, a zadržala je svoj dnevni posao kako bi stekla ušteđevinu. “Pri kraju sam osjetila da sam se mentalno odjavila, što je došlo s malom krivnjom.” Bila je zabrinuta za ljude koje je uzdržavala kao socijalna radnica, pa je otišla ranije nego što je planirala.

Drugi su ostvarili svoju ambiciju i shvatili da to nije ono što su tražili.

Amie Jones započela je svoju karijeru u marketingu i postala voditeljica komunikacija u neprofitnoj organizaciji 2017. “Bio je to moj posao iz snova”, rekla je. “Zvuči čudno kad to sada kažem. Ali htjela sam tu poziciju, status, plaću. Bila sam za to da se stvarno potrudim.” Nastavila je primati telefonske pozive vikendom, na odmoru, u 22.30 navečer, rano dolaziti i odlaziti kasno kako bi bila u toku s kolegama.

“„Sama sam se tjerala na toliki rad,” dodaje, dok joj njena najbolja prijateljica nije rekla da ona planira smanjiti svoj rad na tri dana tjedno. „Grozno je, ali malo sam ju i osuđivala,” kaže Jones. „Ideja je bila da se zajedno penjemo hijerarhijom. Ali ona je rekla da njen posao ne određuje njenu vrijednost. To mi je otvorilo oči.”

Nakon nešto više od godine dana, i Jones je dala otkaz i otvorila vlastiti biznis.

Možda ideja „tihih otkaza” i nije toliko nova – o toj praksi pisali su veliki književnici, a čak i Biblija kaže da je Bog sedmi dan trebao malo odmora. Tehnološke kompanije iskoristile su negativnu reakciju na kulturu prekovremenih i osmislile ležerno dizajnirane urede s besplatnom hranom i pićem, sve to upakirano u narativ o „misiji i svrsi.”

To pak donosi druge probleme

Bivši IT novinar, Dan Lyons, oštro kritizira vrijeme provedeno radeći za HubSpot, tvrtku koja sebe naziva marketinškom kompanijom ta stvaranje visokovrijednog sadržaja. Lyons ju je u svojoj knjizi nazvao „digitalnim izrabljivačkim pogonom.”

Ako ste predani svojoj karijeri i osjećate se emocionalno povezani s tvrtkom ili svojom pozicijom, vaše povjerenje i odanost su narušeni ako se dogodi nešto što krši nepisana pravila rada,” kaže dr. Ashley Weinberg, psihologinja na Sveučilištu Salford.

Kompanije koje su prepoznale ove probleme stvaraju poslove na kojima zaposlenici imaju kontrolu i poštenu plaću i na kojima mogu osjećati ponos. Ipak, te napore potkopava kriza životnog standarda i na kraju se radnici osjećaju prevareno. „Ljudi pričaju o novcu i to je naravno važno,” kaže Weinberg, „ali na kraju dana oni žele znati da ih se poštuje zbog toga što rade, žele se osjećati cijenjeno.”

Izvor: The Guardian

L.B.

Komentari