Hoće li toplo vrijeme ubiti koronavirus?

93

Zarazne bolesti dolaskom toplijeg vremena općenito se smanjuju. Gripa obično dolazi u hladnim zimskim mjesecima, a druge bolesti poput primjerice tifusa imaju tendenciju doseći vrhunac tijekom ljeta. Slučajevi s ospicama padaju tijekom ljeta u umjerenim klimama, dok u tropskim krajevima svoj vrhunac dostižu upravo u sušnoj sezoni. Mnoge od najvećih epidemija zabilježene su u regijama gdje je vrijeme hladnije i smanjile su se dolaskom toplijih mjeseci.

Možda nije iznenađujuće pitanje što će se dogoditi s COVID-19? Otkako se pojavio u Kini sredinom prosinca, virus se brzo proširio, a broj slučajeva zaraze najoštrije se povećava u Europi i SAD-u. Virus koji uzrokuje COVID-19, službeno nazvan SARS-CoV-2 nov je pa stoga ne postoje čvrsti podaci o tome kako će se bolest mijenjati s godišnjim dobima. Blisko povezan virus SARS koji se proširio 2003. godine brzo je obuzdan što znači da ima malo podataka o tome kako je na njega utjecalo godišnje doba. Ipak, postoje tragovi drugih koronavirusa koji bi mogli pomoći dati odgovor hoće li COVID-19 eventualno postati sezonska bolest.

Studija koju je prije 10 godina provela Kate Templeton iz Centra za zarazne bolesti na Sveučilištu u Edinburghu u Velikoj Britaniji otkrila je da postoje 3 koronavirusa – svi su dobiveni od pacijenata s infekcijama respiratornog trakta i liječnika opće medicine te pokazuju „izraženu zimsku senzacionalnost“. Čini se da ti virusi uzrokuju infekcije uglavnom između prosinca i travnja te imaju u tom smislu sličan obrazac kao i gripa. Četvrti koronavirus koji je uglavnom pronađen kod bolesnika sa smanjenim imunološkim sustavom bio je daleko sporadičniji.

Postoje mišljenja da COVID-19 može varirati ovisno o sezoni. Čini se da raširenost epidemije nove bolesti širom svijeta sugerira da ona daje prednost hladnim i suhim uvjetima. Neobjavljena analiza koja uspoređuje vremenske prilike na 500 lokacija širom svijeta na kojima je bilo zabilježenih slučajeva COVID-19 sugerira vezu između širenja virusa i temperature, brzine vjetra i relativne vlažnosti. Druga neobjavljena studija također je pokazala da su veće temperature povezane s nižom incidencijom COVID-19, no napominje se da sama temperatura ne može objasniti globalnu varijaciju incidencije. Još jedno neobjavljeno istraživanje predviđa da su umjereno topla i hladna klima najosjetljivija za trenutnu epidemiju COVID-19, a istraživači predviđaju da će tropski dijelovi svijeta vjerojatno biti najmanje pogođeni.

No bez stvarnih podataka tijekom nekoliko sezona, istraživači se oslanjaju na računalno modeliranje kako bi predvidjeli što bi se moglo dogoditi tijekom godine. Ekstrapoliranje podataka o sezonalnosti COVID-19 temeljeno je na endemskim koronavirusima – virusima koji već neko vrijeme kruže ljudskom populacijom. Pandemija često ne slijede iste sezonske obrasce koji se prikazuju u normalnijim ispadima. Primjerice, španjolska gripa dosegla je vrhunac tijekom ljetnih mjeseci, dok se većina epidemije gripe događa tijekom zime.

Profesor za borbu protiv zaraznih bolesti koji se specijalizirao za viruse na Karolinskom institutu u Stockholmu Jan Albert kaže: „Na kraju bismo očekivali da će COVID-19 postati endemičan. I bilo bi stvarno iznenađujuće ako tada ne pokaže sezonalnost. Veliko je pitanje hoće li osjetljivost ovog virusa na godišnja doba utjecati na njegovu sposobnost širenja u pandemijskog situaciji. Ne znamo sigurno, ali trebalo bi to biti moguće.“

Moramo biti oprezni kada koristimo predviđanja o trenutnoj pandemiji COVID-19 pomoću onoga što znamo o sezonskim ponašanjima ostalih koronavirusa. Ali zašto su povezani koronavirusi sezonski i zašto to nudi nadu za ovu epidemiju? Koronavirusi su obitelj tzv. zamotanih virusa. To znači da su obloženi masnim slojem, poznatim kao lipidni dvosloj, obloženi proteinima koji strše poput šiljaka (od tuda i njihovo ime – corona je starogrčki naziv za krunu). Istraživanja drugih koronavirusa s ovojnicom sugeriraju da ovaj masni sloj viruse čini osjetljivijim na toplinu od onih koji ga nemaju. U hladnijim uvjetima, masni sloj otvrdne u stanje nalik na gumu. Većina zamotanih virusa ima tendenciju da pokazuje jaku sezonalnost.

Microscopic view of Coronavirus, a pathogen that attacks the respiratory tract. Analysis and test, experimentation. Sars

Istraživanja su već pokazala da SARS-CoV-2 može preživjeti do 72 sata na tvrdim površinama poput plastike i nehrđajućeg čelika pri temperaturama između 21 i 23 stupnjeva Celzijevih i relativnoj vlažnosti zraka od 40%. Točno kako se virus COVID-19 ponaša na drugim temperaturama i vlažnosti tek treba ispitati, ali istraživanje drugih koronavirusa sugerira da mogu preživjeti više od 28 dana na 4 stupnja Celzijevih.

Također je utvrđeno da usko povezani koronavirus koji je izazvao epidemiju SARS-a 2003. godine najbolje preživljava u hladnijim i sušnim uvjetima. Primjerice, SARS-ov virus na glatkim površinama ostao je zarazan tijekom 5 dana na temperaturi između 22 i 25 stupnjeva Celzijeva i na relativnoj vlažnosti zraka od 40% do 50%. Što je viša temperatura i vlaga, virus je kraće preživio.

Miguel Araújo koji u Nacionalnom muzeju prirodnih znanosti u Madridu proučava učinke promjena okoliša na biološku raznolikost komentirao je: „Klima postaje važna jer utječe na stabilnost virusa izvan ljudskog tijela, primjerice kad ga se izbaci kašljanjem ili kihanjem. Što više virus ostaje stabilan u okolišu, to je veća njegova sposobnost da zarazi druge ljude i pretvori se u epidemiju. Iako se SARS-CoV-2 brzo proširio po cijelom svijetu, glavni izljevi uglavnom su se pojavili na mjestima koja su izložena hladnom i suhom vremenu. Razumno je očekivati da će 2 virusa imati slična ponašanja, ali ovo nije jednadžba s jednom varijablom. Virus se širi s čovjeka na čovjeka. Što je više ljudi na bilo kojem mjestu i što više stupe u međusobni kontakt, to će više zaraze biti. Njihovo ponašanje je ključno za razumijevanje širenja virusa.“

Studija Sveučilišta u Marylandu pokazala je da se virus najviše proširio u gradovima i regijama svijeta gdje su prosječne temperature bile oko 5 do 11 stupnjeva Celzijevih i gdje je relativna vlaga bila niska. Ali bilo je i znatnog broja slučajeva u tropskim regijama. Nedavna analiza širenja virusa u Aziji sugerira da će ovaj pandemijski koronavirus biti manje osjetljiv na vremenske prilike nego što se mnogi nadaju. Zaključuju kako brzi rast slučajeva u hladnim i suhim kineskim provincijama poput Jilin i Heilongjiang zajedno s brzinom prijenosa u tropskim lokacijama poput Guangxi i Singapur sugeriraju da povećanje temperature i vlažnosti u proljeće i ljeto neće dovesti do pada slučajeva. Kažu da to naglašava potrebu za opsežnim javnozdravstvenim intervencijama za kontrolu bolesti.

To je zato što širenje virusa ovisi o mnogo više čimbenika, nego samo o njegovoj sposobnosti preživljavanja u okolišu. Za bolesti poput COVID-19 ljudi su ti koji šire virus pa sezonske promjene u ljudskom ponašanju također mogu dovesti do pomaka u stopi zaraze. Primjerice, slučajevi ospica u Europi imaju tendenciju podudaranja sa školskim uvjetima i opadaju tijekom praznika kada djeca ne šire virus međusobno. Pretpostavlja se da je ogromna migracija ljudi oko kineske lunarne Nove godine 25. siječnja igrala ključnu ulogu u širenju COVID-19 iz Wuhana u druge gradove u Kini i diljem svijeta.

Vrijeme također ima utjecaj s imunološkim sustavom. Postoji nekoliko dokaza koji ukazuju da razina vitamina D u našim tijelima može utjecati na to koliko smo ranjivi na zarazne bolesti. Zimi naša tijela proizvode manje vitamina D uglavnom zato što više vremena provodimo u zatvorenom i umotavamo se u odjeću protiv hladnog zraka. No neke studije otkrile su da ova teorije malo vjerojatno može uzeti u obzir sezonske varijacije kod bolesti poput gripe. Još je spornije oslabljuje li hladno vrijeme naš imunološki sustav – neke studije sugeriraju da da, ali druge zaključuju da prehlada zapravo može povećati broj stanica koje brane naše tijelo od infekcije.

Međutim, postoje jači dokazi da vlaga može imati veći utjecaj na našu ranjivost na bolesti. Kad je zrak posebno suh, smatra se da se smanjuje količina sluzi koja prekriva naša pluća i dišne putove. Taj ljepljivi sekret zapravo je prirodna obrana od infekcija i stoga smo manje osjetljivi na viruse. Znanstvenici u Kini proveli su studiju u kojoj su istraživali postoji li povezanost smrtnosti COVID-19 s vremenskim uvjetima. Zaključili su da je gotovo 2 300 smrtnih slučajeva u Kini povezano s vlagom, temperaturom i razinom zagađenja. Stope smrtnosti bile su niže u danima kada su razine vlage i temperature bile veće. Također, u danima gdje su najviši i najniži temperaturni rasponi, tada su se dogodili i viši stupnjevi smrtnosti. No, taj rad se temelji na računalnom modeliraju u velikoj mjeri pa se još mora istražiti točna priroda tog odnosa i hoće li se to vidjeti u drugim dijelovima svijeta.
Kako je virus koji uzrokuje pandemiju COVID-19 nov, malo je vjerojatno da će mnogi ljudi, ako bilo tko, imati imunitet protiv njega dok se ne zaraze i oporave. To znači da će se virus proširiti, zaraziti i uzrokovati bolest na način koji je različit od endemskih virusa.

Direktorica istraživanja s Francuskog instituta za zdravlje i medicinska istraživanja, Vittoria Colizza kaže kako su putovanja zrakoplovom bila glavna ruta kojom se virus tako brzo proširio svijetom. Jednom kada se virus počinje širiti unutar neke zajednice, neposredan kontakt ljudi pokreće prijenos. Prekid kontakata među ljudima trebao bi umanjiti stopu zaraze. To je upravo ono što mnoge vlade pokušavaju učiniti s eskalirajućim zatvaranjem javnih mjesta širom svijeta.

Ako se slučajevi COVID-19 zaista zaustave tijekom sljedećih mjeseci, to bi moglo biti iz nekoliko razloga: preventivne mjere poput izolacije, rast imuniteta stanovništva, posljedica sezone. Albert kaže: „Ako postoji sezonski učinak, mogao bi prikriti pravi utjecaj druga 2 razloga.“ Čak iako COVID-19 pokazuje sezonsku varijabilnost, malo je vjerojatno da će u potpunosti nestati tijekom ljetnih mjeseci kao što neki sugeriraju. Ali pad broja zaraženih mogao bi donijeti korist.

Izvor: BBC

Komentari