Volonterka kod Gline o izvanrednom slučaju: “Neminovno je da će ti se neke familije koje obiđeš na terenu uvući pod kožu”

40
Izvor: Tinka Ines Kalajzic Facebook
Volonterka kod Gline na društvenim je mrežama podijelila dirljivu priču jedne obitelji te zamolila javnost za direktnu pomoć. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
“Neminovno je da će ti se neke familije koje obiđeš na terenu “uvući pod kožu” više od nekih drugih. Ja sam, primjerice, slaba na dječicu.
I grozno mi je kada vidim u kojim uvjetima su ti klinci primorani trenutno živjeti. Selo Maja, udaljeno cca 8km od Gline, imali smo prilike posjetiti u više navrata i kad god bi ušli u tu njihovu blatnjavu ulicu, potajno sam se nadala da ću ispred njihove “privremeno neuporabljive” kuće ugledati neku kamp kućicu barem, ako već ne kontejner za kojeg su aplicirali odmah dan nakon potresa. No, tamo uvijek ista otužna slika: dva snijegom natopljena šatora & prljavi kombi prepun blatom usaftanim dekama.
Obuzmu te svakakve emocije, al treba razvuć (pa makar i lažni) osmijeh na lice i uletjet među Marinu, Nikolinu, Milojca & Dominika sa: “Dobar daaan! Čuuula sam da je netko naručio igračke?!?!? Ma jel to istina?” – to njihovo uzbuđenje kad izmigolje van – fakat rijetko vidiš takva lica.
Njihova majka Zorica, djevojka dvije godine mlađa od mene, zahvaljuje po stoti put iako joj ponavljam da mi ne mora zahvaljivati. Pitam je kako su, a ona samo tužno sliježe ramenima i izgovara: “A vidiš i sama…”. Stiže njen partner Milorad i ponosno najavljuje kako su sredili dio “konobe” u kojem klinci provode dane. Pozivaju me unutra, jer vani je -3. Smrzavam se ja sa ful zimskom opremom, kamoli neće oni u polumokrim papučama i robici neodgovarajućih brojeva koju im je vjerojatno netko od volontera u najboljoj namjeri donio sa skladišta. U konobici 2×2 skoro pa se ne može disati. Izolir trake vise sa stropa u svojoj neuspjeloj misiji krpanja stiropora. Mlijeko se kuha u prastaroj ruzinavoj padelici, a klinci skaču po krevetu kopajući po vreći igračaka koje je neka dobra duša poslala na skladište u Marinbrodu. Svatko je zgrabio nešto za sebe, a ja sam bila presretna jer sam znala da će im to barem na par sati preusmjeriti misli sa surove realnosti. One u kojoj ti potres u roku od 10 sekundi razruši pola kuće…
Pričamo o tuširanju i obavljanju nužde, a Zorica spominje kako je pokušala par puta oprati klince, ali uđu u kuću i pri svakom zvuku se stresu i polugoli trče natrag u snježno dvorište. Spominje mi kako su bezuspješno tražili posao, te im dječji doplatak iznosi 1800 HRK. Na režije ode 700, što znači da ta obitelj od 6 članova za život na raspolaganju ima 1100 HRK mjesečno!!! Socijalnu pomoć ne smiju primati jer imaju registriran neki mali autić koji im je potreban jer žive u selu u kojem žive. I tako u krug. Dobra vijest je da su (20 dana nakon potresa) ipak dobili kamp kućicu na korištenje. Ali svejedno će trebati dodatnu pomoć.
Ako vam je ova priča stvorila želju da im pripomognete, dojavite mi slobodno – pa vas spojim. Mislim da bi im u ovoj fazi najkonkretnije mogle pomoći novčane donacije. Ja sam samo posrednik – dostavim vam njihov IBAN računa pa priča ide direktno, a njima najavim da će im sjesti uplata. Ne moraju to biti neke astronomske cifre, 100 HRK po 100 HKR – skupit će se već nešto. Pomoći možete i tako da ovu priču podijelite. Napominjem još jednom, kad se radi o mojim privatnim pričama, doista rijetko “žicam šeranje”. Ali ove situacije su ipak izvanredni slučaj i super je što i vi koji nemate mogućnosti iz raznoraznih razloga izići na teren, možete pridonijeti jednim klikom u razrješavanju situacije ovoj familiji.”
Snimka zaslona 2021-01-23 084356
Izvor: Screenshot

Komentari