Objavljen je novi indeks percepcije korupcije za 2015., prema kojem se Hrvatska, nakon napretka od 3 boda u odnosu na prijašnju godinu, više ne smatra korumpiranom državom. Naravno, osim što je potrebno nastaviti raditi kako bi se pozicija na toj listi još poboljšala, pitanje je percipira li i javnost napredak na tom polju. Mogli bi staviti ruku u vatru da i ne baš.
Da kojim slučajem postoji indeks političke odgovornosti, Hrvatska bi jako loše stajala, no srećom, javnost se opet javlja kao korektiv. Najbolji je primjer aktualni slučaj ministra Crnoje, kojem se stolica žestoko zaljuljala doslovno tek što je u nju sjeo.
Švedska ministrica je odstupila zbog kupovanja hulahopki službenom karticom.
U demokracijama zapadnog tipa, kakvim navodno težimo, politička se odgovornost itekako ozbiljno shvaća, a ostavke sasvim normalno podnose ukoliko se pojavi skandal ili situacija koja ruši nečiju vjerodostojnost. Kod nas se pak u većini slučajeva sve svede na patetično moraliziranje i prenemaganje, te ostavke padaju tek nakon izrazitog pritiska javnosti i/ili nadređenih stranačkih prvaka.
Često se, od inozemnih primjera, navodi slučaj švedske ministrice koja je dala ostavku zbog kupovanja hulahopki sa službenom karticom. Zbog sličnog je razloga odstupio i gradonačelnik Rima Ignazio Marino, nije kupovao hulahopke, ali jest trošio službenu karticu za privatne svrhe.
Njemački ministar obrane odstupio je zbog plagiranja doktorata.
Finski ministar vanjskih poslova slao je SMS-ove striptizeti, pa morao odstupiti. Poljski ministar pravosuđa dao je ostavku zbog samoubojstava u zatvorima, britanski ministar imigracije Harper zbog čistačice bez valjane dozvole za rad u Velikoj Britaniji, a njemački ministar obrane Guttenberg zbog plagiranja doktorata.
Japanski premijer Hatoyama odstupio je nakon što su pojedini ministri u njegovoj vladi osumnjičeni za korupciju, a on iznevjerio neka predizborna obećanja. Odstupila je kompletna nizozemska vlada zbog presude za zločin u Srebrenici, premda se radilo o događaju deset godina ranije, s kojim ta vlada nije imala veze.
Finski ministar vanjskih poslova odstupio je zbog slanja SMS-ova striptizeti.
Upravo dok nastaje ovaj tekst, svjetski mediji izvještavaju o ostavci francuske ministrice pravosuđa Taubire zbog neslaganja s nekim novouvedenim antiterorističkim mjerama premijera Hollandea.
Dakle, od osobnih skandala, preko situacija s kojima dotični nisu imali direktne veze, do političkih nesuglasica, podnošenje ostavki normalan je čin u zemljama razvijene demokracije. Čak i bez silnog pritiska javnosti.
Imali smo i mi nekoliko rijetkih, ali svejedno isticanja vrijednih pozitivnih primjera:
Ana Stavljenić Rukavina odstupila je s mjesta ministrice zdravstva nakon afere Baxter zbog smrti pacijenata na dijalizi. Ona nije bila odgovorna osobno za teške posljedice afere, no osjećala je objektivnu odgovornost zbog propusta u resoru.
Niko Bulić odstupio je s mjesta ministra turizma zbog natječaja za turistički slogan na kojem je pobijedila njegova supruga.
Ivica Kirin, koji je u javnosti ostao upamćen po ‘Jubitou’, sa svog je položaja ministra unutarnjih poslova odstupio zbog lova s generalom Markačem, koji je u to vrijeme morao biti u kućnom pritvoru.
Mirela Holy prva je ispala iz vlade ‘Kukuriku’ koalicije i to zbog maila kojim je zamolila za pomoć u zapošljavanju stranačke kolegice.
Po logici stvari na ovoj listi bi se trebao naći i tek postavljeni ministar branitelja Crnoja, da je kojim slučajem osjetio odgovornost, umjesto što je zaprijetio tužbom onima koji su pisali o njemu. Prvo je krenula ideja o registru izdajnika, koji sam za sebe nije razlog za ostavku, ali jest pokazatelj pogubljenosti u prostoru i vremenu. Ispostavilo se potom da je s 40 otišao u mirovinu, pa sad naglo ozdravio. Prijavljen je na adresi na kojoj se nalazi tek baraka, a zemljište koje je dobio za gradnju još uvijek nepostojeće kuće po svoj će prilici morati vratiti. Neki su mediji iznesli i pojedinosti slučajeva varenja tuđe ograde, pritvaranja u Remetincu i navodno nasilničkog ponašanja, za što ministar ima određene papire prema kojima je sve to čisto.
No, kakav će potez povući novi premijer Orešković? Ovo je za njega prvi veliki test, trenutak kada treba pokazati da je on taj koji donosi ključne odluke.
Upravo dok nastaje ovaj tekst, svjetski mediji izvještavaju o ostavci francuske ministrice pravosuđa Taubire zbog neslaganja s premijerom Hollandeom.
Od 14:30 pa sve do 1 iza ponoći trajao je sastanak vrha vlade i pravnih stručnjaka s ministrom Crnojom, provjeravali su se dokumenti i odlučivalo o njegovoj daljnjoj sudbini. Novinari su strpljivo iščekivali odluku. Dobrim dijelom isti oni novinari zbog čijeg je pritiska uopće i došlo do sastanka – mediji su odigrali ključnu ulogu u ovom slučaju i stvorili kritičnu masu koja sada stvara pritisak na ostavku.
Odluka na kraju nije donesena već će se rasprava nastaviti danas uz pomoć dodatnih vanjskih pravnih stručnjaka.
U 11 sati, koliko je otprilike trajao jučerašnji sastanak, moguće je izvesti iznimno komplicirane medicinske zahvate, otputovati do Amerike, pročitati najobimnija djela ruske klasične književnosti, naučiti osnove kodiranja ili odraditi tonsku probu, koncert i after party, ali očito nije moguće donijeti odluku o ministru koji se u startu pokazao posve nekompetentnim za dodijeljeni položaj.
I to vam zapravo sve govori, govori o tome da politička odgovornost pojedinaca trenutno ne stanuje u Hrvatskoj.
B.Ž.
