Riječki nadbiskup Mate Uzinić u svojoj je božićnoj poruci uputio iznimno snažno upozorenje na sve češće pokušaje korištenja kršćanstva i Kristova imena za opravdavanje netrpeljivosti prema strancima i drukčijima. Naglasio je da je takav pristup u izravnoj suprotnosti s evanđeljem te da vjera koja se okreće protiv čovjeka prestaje biti kršćanska.
U vremenu kada božićna idila i površna radost često zasjene stvarne probleme društva, riječki nadbiskup Mate Uzinić odlučio je svoju tradicionalnu blagdansku poruku usmjeriti na jednu od najbolnijih točaka suvremenog svijeta, ali i Hrvatske: odnos prema strancima, prognanicima i svima koji su na bilo koji način drugačiji. Njegove riječi odjeknule su kao jasan i beskompromisan poziv na preispitivanje savjesti, upozoravajući da Božić ne smije biti bijeg od stvarnosti, već poticaj na suočavanje s izazovima.
Posebno je istaknuo zabrinjavajući trend u kojem se netrpeljivost i zatvorenost nastoje opravdati navodnom obranom “kršćanskih vrijednosti”, pretvarajući, kako je rekao, evanđelje u argument za podizanje zidova umjesto za građenje mostova i otvaranje vrata.
Vjera koja se koristi protiv čovjeka prestaje biti kršćanska
Središnja poruka nadbiskupa Uzinića sažeta je u rečenici koja snažno odjekuje: “Vjera koja se koristi protiv čovjeka prestaje biti kršćanska vjera.” Ovim je riječima izravno osudio svaki pokušaj instrumentalizacije vjere u političke ili ideološke svrhe koje promiču strah, prijezir ili mržnju.
“Kristovo ime i kršćanska vjera ne mogu se i ne smiju koristiti kako bi se opravdali strah, prijezir ili mržnja prema bilo kome, a osobito ne prema određenim skupinama u našem društvu”, naglasio je Uzinić. Upozorio je da se na taj način kršćanski identitet ne brani, već se iz temelja iskrivljuje. “Ne smijemo dopustiti da se Krist, koji se poistovjetio sa ‘strancem’, s ‘najmanjima’ i prognanicima, koristi kao sredstvo za borbu protiv onih s kojima se sam poistovjećuje”, dodao je, podsjećajući na samu srž Isusova učenja.
Gdje je njihov Egipat?
Povlačeći snažnu paralelu s današnjim vremenom, nadbiskup se osvrnuo na evanđeoski prikaz bijega Svete obitelji u Egipat pred nasiljem kralja Heroda. Istaknuo je kako je nemoguće čitati te retke, a ne pomisliti na suvremene moćnike koji, poput Heroda, na različite načine ubijaju nevinu djecu, ali i na sve one obitelji koje danas bježe od ratova i nasilja.
“Ne možemo ih čitati, a da se ne zapitamo: gdje je njihov ‘Egipat’?”, upitao je Uzinić, dirajući u savjest društva. “Možda bismo voljeli da njihov ‘Egipat’ bude negdje drugdje, a ne u našoj domovini”, priznao je, ali je odmah potom podsjetio na ključne Isusove riječi: “Stranac bijah i primiste me.” Time je naglasio da je gostoprimstvo trajna dužnost kršćana i jedno od temeljnih obilježja kršćanskog identiteta. Poruka je bila nedvosmislena: “Kršćanstvo koje se poziva na Krista, a odbija stranca, ne brani vjeru nego je izdaje.”
Postati “kuća kruha” za druge
Uzinić je svoju teološku poruku obogatio i jednim svježim, osobnim iskustvom. Prilikom nedavnog posjeta jednoj bolnici, u razgovoru s pacijentom podsjetio se na izvorno značenje imena Betlehem – “kuća kruha”. Iz tog susreta proizašla je snažna metafora koju je podijelio s javnošću. “S pričešću mi postajemo Betlehem. To je ono što je važno da se dogodi i za Božić. Da postanemo kuća kruha za druge. Da ne budemo oni koji žderu druge, koji druge promatraju negostoljubivo”, poručio je nadbiskup.
Slikovito je pozvao vjernike da postanu “jestivi za druge”, a naročito za one koji su na rubu, isključeni ili stranci u bilo kojem smislu te riječi. Taj poziv na djelatnu ljubav i samodarivanje daje dublju dimenziju proslavi Božića, pretvarajući je iz pukog obreda u življeno iskustvo vjere.
Poput palme koja pruža zaklon
Kako bi ilustrirao konkretan način djelovanja, Uzinić se poslužio i dirljivom pričom iz apokrifnih evanđelja o boravku Svete obitelji u Egiptu. Prema toj predaji, palmino drvo se na Isusov poziv sagnulo kako bi svojim plodovima nahranilo umornu Mariju, a iz njegova korijena potekao je izvor svježe vode.
“Možda se ne možemo suprotstaviti Herodima našega vremena, ali možemo barem biti palmino stablo koje pruža zaštitu i okrepu putnicima i pridošlicama”, poručio je nadbiskup, pozivajući na konkretna, pa i mala djela dobrote. Upozorio je vjernike da se ne daju zaraziti glasovima koji pod kršćanskim imenom šire strah i prijezir.
Na kraju, svoju je poruku zaokružio pozivom da Božić ne ostane samo na riječima, već da postane stvarni poticaj na pošten život, zauzimanje za pravdu, prokazivanje nasilja i pokazivanje suosjećanja prema svakom čovjeku. Jer, kako je zaključio, svatko je od nas na Zemlji samo putnik, a ono što nismo darovali u ljubavi, nećemo moći ponijeti sa sobom.
