Tržište nafte oduvijek ovisi o globalnoj politici koja svojim potezima determinira cijenu crnog zlata, ali svaka promjena na njemu izaziva jake udare na džepove svakog građanina. Od početka godine tako je, ponajprije zbog krize vlasti u Venezueli i novih zaoštravanja odnosa s Iranom, a onda i dugotrajne akcije smanjenja proizvodnje najvećih proizvođača nafte, cijena sirove nafte narasla 40 posto, piše Večernji list.
Iako na prvi pogled djeluje kao zabrinjavajući trend, slične su skokove u posljednje dvije godine pratile korekcije cijena nadolje pa bi bilo logičnije očekivati novi pad cijena na svjetskim tržištima nego njihov stabilan rast, naročito kada se u analizu uključi i hlađenje svjetske ekonomije. U globalno političkom smislu potencijal proizvodnje veći je nego ikada dosad s obzirom na američku industriju škriljevca, ali ponuda se regulira kartelovskim sporazumima. Puno je stoga zanimljivije proučavati cijene na domaćem tržištu goriva, koje prate kretanja na svjetskim tržištima kada nafta poskupljuje, ali ne i kada pojeftinjuje.
Tako se najavljuje da bi u sljedećim tjednima cijena litre benzina mogla premašiti 11 kuna, iako se sirova nafta prodaje po cijeni nižoj od 75 dolara po barelu. Iste te cijene goriva bilježile su se na benzinskim postajama i 2012. kada se sirovom naftom trgovalo po cijeni od 123 dolara po barelu. Jednake su bile i u listopadu lani kada je nafta vrijedila 85 dolara po barelu. Zašto? Jedan dio odgovora leži u trošarinama koje su u posljednjih sedam godina narasle i prilagodile se europskim pravilima.
Država ne može utjecati na cijenu nafte, ali može, putem trošarina i poreza na cijenu derivata. No hoće li i kada, još se ne zna. Vladin će stav ovisiti naravno o interesima državnog proračuna koji se obilno puni iz svake litre benzina ili dizela. Od 10 kuna za litru, oko 4 kune ide tvrtkama, a čak 6 – državi, piše HRT.
