Posvojitelj djeteta iz DR Konga i gitarist Hladnog piva Zoran Subošić, gostovao je u emisiji “Nedjeljom u dva” i govorio o višemjesečnom prisilnom boravku u Zambiji.
Tamo je otišao u društvu supruge Azre Imamović Subošić i drugih Hrvata koji su kasnije s njim dijelili sudbinu dugotrajnog suđenja, zatvorskih prostorija i izrazito stresnih trenutaka, koji su u konačnici završili na sretan način.
Bračni par Subošić godinama je pokušavao posvojiti dijete, ona je bila i na nekoliko operacija pa joj je boravak u Zambiji još gore “sjeo”.
Postalo je toliko iscrpljujuće i od tih hormona fizički i psihički. Zoran je osjećao krivnju jer ja moram prolaziti te užasne fizičke procese. Na moru smo sjedili, Zoki je rekao ‘Vidiš, da usvojimo dijete već bi iduće godine tu mogle ničije nožice’”, rekla je Zoranova supruga Azra i dodala da ju je posvojena djevojčica već drugog dana počela zvati majkom.
Potom je opisala početak cijele priče u Africi…
“Zaustavili su nas na aerodromu, uzeli dokumente, potrpali u autobus i odveli na ispitivanje. Po dvoje smo išli na ispitivanje, to je najgore što sam ikada vidjela, na prostor. Zmazano, bez prozora, žohari hodaju po tebi. Nisam znala gdje je Zoki. Bilo je deset ljudi u sobi u kojoj stanu tri kreveta. Bez prozora. Uzeli su nam grudnjake i nakit, a prvih dana smo jeli samo kruh i pili vodu.”
Ispričala je i kako je izgledao trenutak iz sudnice kad su doveli djecu.
“Kad su doveli djecu svi smo plakali – sutkinja je vidjela njihovu reakciju. Mariella je slala pusice, sutkinja je rekla da je ovo emotivan moment, a od strane djece se vidi prepoznavanje”, rekla je.
Na pitanje zna li zašto im se sve to dogodilo što im se dogodilo kazao je da je to pitanje svih pitanja, ali da na njega ne može dati točan odgovor, donosi N1.
Komunicirali su “prokrijumčarenim” pismima ispod vrata. Teško iskustvo opisao je i Zoran.
“To je kombinacija koncentracionog logora i najgore kasarne”, izjavio je u HRT-ovoj emisiji pa se osvrnuo na reakcije iz Hrvatske, posebno one negativne i često nehumane:
“Čitali smo komentare, netko piše da tvoje dijete treba zapaliti na trgu… Nisam imao volje. Bilo nam je važnije dokazati da nismo trgovci ljudima. Mislim da je više diskrepancije bilo na društvenim mrežama nego u medijima. Navikao sam na to u Hladnom pivu. Sada nastojimo živjeti dalje i staviti sve to iza sebe. Mi smo se u Centar za socijalni skrb prijavili krajem 2021., prije Božića. Morate proći i radionice. Imali smo termin za jesen, ali su nazvali iz Centra Azru i rekli da ima u Sisku radionica i da je tamo manja gužva. Išli smo svake srijede nakon posla i boravili tamo četiri puta. Provjeru bih nazvao temeljitom i vrlo rigoroznom. To je trajalo od 12. do 8. mjeseca kad smo dobili rješenje da smo podobni za posvojenje djeteta niže kronološke dobi.”
Aleksandar Stanković ga pita kako su se odlučili posvojiti dijete iz Afrike. “Shvatili su da nas pripremaju za posvojenje teško posvojivog djeteta, starijeg ili više djece ili dijete sa zdravstvenim problemima ili dijete s posebnim potrebama… Bili smo spremni i starije dijete posvojiti… Morate biti spremni da ćete teško posvojiti mlađe dijete u Hrvatskoj… Mi smo se u drugom navratu sastali s njim u Hrvatskoj, čovjek je djelovao jako samopouzdano, ispričao je kako ta djeca žive… Prvo kažete mi bi smo htjeli posvojiti dijete ako je moguće mlađe od tri godine, vidite sliku i odlučite idete li dalje u to… Mi kad smo vidjeli njenu sliku… Azra je odmah rekla to je to, ja bih išla u to… Onda ste u kontaktu s djetetom videopozivom, cijela procedura traje oko šest mjeseci”, priča.
Kazao je da su jednom bili u kontaktu s biološkom majkom. “Trebala je jednom doći jer su drugi roditelji došli, ali za nju su rekli da je bolesna. Trebali smo se vidjeti kasnije, ali se ovo sve dogodilo”, rekao je. Kazao je da “naravno namjeravaju kontaktirati biološku majku.” “Djeca moraju znati da su posvojena”, rekao je.
Sada će biti govora o pritvaranju u Zambiji.
“Od bjelaca smo bili samo mi u zatvoru”, rekao je dodavši da su svi tamo isti, da nema socijalnog statusa. “Ako nemate odvjetnika tamo, ne piše vam se dobro…”, rekao sam.
“Slično je vojsci u bivšoj državi. Muhe, nema kreveta, tople vode, ima ta cijev koja teče od šest ujutro do tri popodne. Ta voda nije pitka, možete naručiti izvana… Nas je bilo u toj ogradi, u tom pin-up bloku 110-115 ljudi… Niste mogli izaći u to dvorište samo tako, morate tražiti dozvolu”, rekao je. “Cijeli blok je organiziran kao mala vojska, imate policajce koji su zaduženi za red, druge za higijenu, treće za čišćenje. To je dosta hijerarhijski, imali smo dosta bolji tretman, nismo bili optuženi, i dovela nas je imigracija, njih tamo nitko ne voli. Spavate jedni na drugima prekriženih nogu, ako idete na wc morate hodati po drugim ljudima… U početku je onako, a kasnije se naviknete…”, ispričao je.
“Jednom sam prisutvovao kažnjavanju, čovjeku zavezali ruke i noge na leđima i tako je ležao. Rekli su da je nekoga uvrijedio. Jako su religiozni…”, rekao je i dodao da su im odmah na početku izdiktirali pravila. “Rekli su da se ne moramo bojati jer izgledamo tako kako izgledamo”, rekao je. “Rekli su da će spavanje biti loše, nisam znao što to znači. Ali nije zatvor kao na filmovima, samo su uvjeti užasni…”, rekao je, a prenosi Index.
