Hrana je postala sastavni dio svega, napeta je svima i svagdje. Sve sam sigurnija u to. Pa mi tako prijatelj koji je s četrdeset ispekao prvu kajganu, a koji sada u svome društvu, naviklom na njegove delicije, nosi titulu novootkrivenog chefa, kaže kako je nedavno razgovarao s kolegama u uredu i kako se svi slažu da bi cijeli dan mogli gledati 24 kitchen. Mogla bih i ja.
Ponuda hrane nikada nije bila veća i bolja, i čini mi se da neprestano raste. U svijetu su doručci već dugo in, vikendom su omiljeni brunchevi, što je dug, ugodan, nekonvencionalni doručak koji se često pretvara u ručak… U restoranima, kafićima, bistroima, slastičarnicama ili mjestima koja su mix svega toga poput zagrebačke Kave tave, koja je spoj kafića i brunch-restorana, možete doručkovati izvrstan tost, palačinke na kat punjene bijelom čokoladom i jagodama, a za one koji žele nešto konkretnije, tu su još i domaća jaja sa špekom i mirisnim začinskim biljem. Hrskave bruskete s lososom i zelenom salaticom, to bi, kad malo bolje razmislim, bio moj izbor.
Takvih mjesta ima sve više, polako uzimaju primat fast foodovima jer svojim pristupom i ponudom prate filozofiju bolje kvalitete života kojoj svi težimo. U Rijeci postoji Bar Bar koji nudi takve ugodne i fine zalogaje, negdje između doručka i ručka, praznog i punog trbuščića. Ako sve to katkad začinite čašom dobrog vina, što je, naravno, dobro za zdravlje, život se odmah čini boljim.
Nedavno sam s jednim prijateljem bila na večeri, i vidjeli smo natpis na kojem piše da se tvrtka kojoj pripada restoran zove Hedonist d.o.o. Pun pogodak! Smijali smo se kako je ime bogomdano, nomen est omen. Jer hrana je upravo to – čista ugoda, hedonizam, opuštanje, prepuštanje i, nažalost, debljanje, ako pretjeramo, ali o tome nekom drugom prigodom. Uvijek kada smo u Libri radili neke evente, hrane je moralo biti. Znala sam da hrana otvara vrata u srdašca svih nas, pokazuje da su nam netko ili nešto bitni, njome iskazujemo dodatnu pažnju i gostoprimstvo, makar to bili tek kanapeići domaće izrade.
Meni pak kada je do nečega ili nekoga stalo, silno želim kuhati neko od svojih poznatih ili potpuno novih jela, pa sam odavno postala svjesna da osjećaje i tako pokazujem. Hrana je postala nov medij, medij kreiranja, obraćanja, nuđenja i povezivanja raznih kultura. Svi volimo susshi, možete ga jesti svaki dan ako želite, no tako nije bilo prije desetak godina. Cijelo vrijeme mi se mota po glavi misao da je hrana postala tako dostupna, privlačna i seksi, možda i više od samoga seksa. Neću pretjerivati, stavimo sve u svoja polja, ali hrana je sigurno moćan alat koji život čini lakšim i ljepšim.
Muči me jedino što njezina raspodjela na svjetskoj razini nije dobra jer dok se istovremeno bacaju velike količine hrane, u nekim dijelovima svijeta ljudi gladuju. Možda i tu postoji neko rješenje, neka akcija spasa za gladne i ispunjenje zadovoljstvom onih koji će se uključiti i pomoći riješiti taj problem.
Kipintač!
Dunja Pavešić
