Koji su Vam trenutni planovi, trenutne aktivnosti? Možete li dati našim čitateljima neku najavu?
Svakako, trenutno završavam nekoliko pjesama koje sam pisala za naše poznate pjevače kao što su Crvena Jabuka, Armin Muzaferija, Maja Šuput, Danijela Martinović i neki koje još ne smijem otkriti (slatka tajna) ali i za sebe nekoliko brzih atraktivnih pjesama, također pripremam i najmanje dva do tri video spota, za pjesmu „Lagat ću“ sa prošlogodišnjeg CMC-a za pjesmu „Nezgodna“ sa ovogodišnjeg festivala u Kutjevu, i za jednu novu ljetnu pjesmu.
Snimam sve to sada jer sam ovu godinu imala nešto više obveza na fakultetu i polagala završne ispite te diplomski rad, pa uz fakultetske obveze, snimanje pjesama, sudjelovanje na tri festivala prošlo ljeto, nastupe i pisanje za druge izvođače nisam stigla naprosto snimiti spotove, pa to nadoknađujem ovoga ljeta, i tome se jako veselim. Također sam prošli tjedan snimila spot u Osijeku u sklopu akcije prevencije nasilja među mladima za pjesmu „Treba mi ljubav“ te će i on biti ovih dana objavljen.
Uistinu ste svestrana umjetnica koju je publika upoznala kroz brojne, različite projekte. Je li teško raditi takve iskorake na nova područja? Kako ste se osjećali kao glumica? Koju umjetnost stavljate na prvo mjesto?
Mišljenja sam da su talenti glazbe, glume, plesa usko povezani jedan sa drugim i čine jednu cjelinu, bitno je svakog dana se usavršavati i nastojati biti sve bolji, za mene je to oduvijek jedna cjelina; glazba, gluma i ples, a iskorak bi bio možda kada bih postala slikarica iako se moram pohvaliti da je slikanje i crtanje moja velika ljubav i imam nekoliko radova koje čuvam, a nekolicinu sam poklonila.
Isto tako moja glazba i pjesme gotovo uvijek kada nastaju u mojoj glavi nastaju ne samo kao melodija i tekst nego kao vizija čitavog nastupa i male filmske priče koja se odvija u mojoj glavi, pa tako dok pjevam neku svoju pjesmu u njenom nastajanju je već vrtim cijeli film i scenarij u glavi, vidim sve glavne i sporedne likove te mjesto, vrijeme radnje i kostimografiju.
Pjesme koje pišete, pa i objave kojima se obraćate svojim obožavateljima putem društvenih mreža, gotovo uvijek imaju emotivnu notu. Što mislite isplati li se u životu stavljati ljubav na prvo mjesto? Je li vašem životu profesionalno i privatno, ljubav bila lajtmotiv?
Možda zvuči neskromno ako kažem da sam ja esencija emocije, ali zaista je tako, prštim od ljubavi i imam je toliko da sve prelijeva iz mene… Ljubav je uvijek na prvom mjestu i nikada nije dovoljno opjevana, jer ni jedna riječ se ne može mjeriti sa jednim uzdahom koji izmami ljubav. Ljubav ne samo da je uvijek bila lajtmotiv nego bit svakog mog daha u pjesmi.
[youtube _lDsC3edbY4]
Glazbeni svijet danas se uvelike promjenio. Društvene mreže, talent emisije, komercijalizacija, konstantna pristunost…Je li danas uistinu potrebno da osoba bude mnogo svestranija, čak i fizički atraktivnija, da bi bila uspješan glazbenik? Kako gledate na to?
To je pitanje koje bi zahtijevalo više prostora, sve što ste napomenuli stoji, no ima nešto što se ne može namjestiti niti kupiti niti odglumiti, a to je istina, emocija, to je jedino što ostaje i traje na duge staze, u svemu… U životu, u glazbi u karijeri…
Mnogo pišete za druge i pjesme koje ste im dali, postali su pravi hitovi. Kako se odvojite od dobre pjesme i date je drugoj osobi? Znate li odmah da će pjesma biti hit? Dođe li taj osjećaj s iskustvom?
Nikad se ne odvojim, ta je pjesma uvijek moja, jer sam ja u nju utkana kao biće, ali opet i nije moja jer mi je dana, ja sam medij koju je prebacuje u naš svijet, ona prirodno dođe i odabere izvođača, nikad posebno ne tražim niti nudim pjesmu, ona nalazi svoj put i živi među nama. Ali neke pjesme u meni izazovu neopisivo uzbuđenje pa niti jedem niti spavam po nekoliko dana. To je valjda nešto što ta pjesma donosi sa sobom i onda ne mogu dočekati da je podijelim sa svima!
Pišete li na ostalim jezicima?
Pisala sam na našim narječjima, nešto na Engleskom i na Makedonskom.
Kada ste shvatili da je baš ovo Vaš poziv? Kako se vaše fakultetsko obrazovanje uklapa u to?
Od malena, od kada sam naučila govoriti i pisati , recitirala sam nastupala pjevala pisala… No nisam računala da ću biti glumica i pjevačica, autorica, to je bila moja ljubav, i nisam na nju polagala sve karte… Mislila sam da ću biti slikarica ili stjuardesa (ali je presudio strah od leta kasnija)…
Kad sam se rodila, roditelji su me krstili kad sam bila stara samo 21 dan, a Svećenik je na mom krštenju u Bjelovaru u Crkvi svete Terezije rekao ; „Antonija ja te krstim .. Ovo je naša buduća glumica i pjevačica.“
To i dan danas svi moji prepričavaju. Moj dida Ljubo tako me cijelo djetinjstvo zvao „moja glumica i pjevačica“ . Za sociologiju sam se odlučila nakon što sam je zavoljela u srednjoj školi (općoj gimnaziji), naprosto ja sam promatrač, sociologija je ona strana moje osobnosti koju ostvarujem kroz promicanje solidarnosti u društvu i zajedništva sa drugima, a Hrvatska kultura mi je svakako omogućila da još razvijem svoje stvaranje kroz čitanje i pisanje.
Dan državnosti Makedonije, pred 35.000 ljudi. Antonija pjeva tradicionalnu makedonsku pjesmu uživo sa orkestrom na gradskom stadionu.
Za koju pjesmu žalite što nije Vaša? Je li se dogodio trenutak da ste se zapitali kako se ja toga nisam sjetila?
Ne žalim ni za jednu, baš naprotiv presretna sam kad ih čujem u izvedbi raznih predivnih izvođača… Ja ih uvijek sve izvodim na svojim nastupima jednako kao i da su moje, što i jesu. Zapravo one nisu ni moje ni njihove, one su naše, one nas povezuju, one su Dar. Ja ih prihvaćam kao Dar i znam da su mi dane, dane su mi samim mojim životom, iskustvima, ljubavima, bolima, ljudima koje susrećem. Pa ponekad se prepoznam i u tuđim stihovima zašto ne, rado otpjevam i pjesme drugih autora, dapače.
Kada se počinjali karijeru, koga biste mogli izdvojiti kao osobu koja Vam je uvelike pomogla, nekoga tko Vam se posebno urezao u pamćenje? S kim je suradnja bila najugodnija?
Sve je počelo sa Marinom Tomašević, Markom Tomasovićem, a potom sa Mirom Buljanom. Od Mire sam najviše naučila. A ono što me obilježilo suradnja je sa Tošom Proeskim. Čovjek koji je također od samih početaka bio tu za mene a i za Tošu bio je Miroslav Rus.
[youtube j6Sn8dV-BiI]
Sve daljnje suradnje su posebne na svoj način, i svaka je donijela nova prijateljstva, i meni radost te izgrađivanje i izazov kao autorici, od Tamburaša Gazda, do Nine Badrić, Crvene Jabuke, Vinka Coce, klape Kontrada, Ivana Mikulića, Emilije Kokić, Lepe Brene, Danijele Martinović i Petra Graše, Željka Bebeka, Maje Šuput, Armina Muzaferije, Olivera Dragojevića, Gibonnija, Tonija Cetinskog, Jacquesa, Miroslava Škore, Alena Vitasovića, Tijane Dapčević… Surađujem sa mnogim poznatim kompozitorima i autorima kao što su Nikša Bratoš, Silvio Pasarić, Željen Klašterka, Petar Grašo, Remi Kazinoti, Tihomir Preradović,Marsell Benzon a najviše surađujem sa Branimirom Mihaljevićem, te mnoge pjesme posljednjih par godina zajednički potpisujemo.
Gdje se vidite za deset godina? Imate li neke neostvarene želje ili ciljeve koje želite postići?
Ne planiram tako daleko, ali treudim se živjeti u skladu sa prirodom… Moj jedini plan i krajnji cilj je LJUBAV.
Razgovarala: Ana Vuković
Foto: Službena Facebook stranica Antonija Šola officiall i Kristiana Lucca
