Şevki Karayel održao koncert u Rijeci

321

Na programu su bila djela Muzija Clementija (Sonata u fis –molu, op. 24 br. 2 s kojom je svojevremeno Clementi iznervirao Mozarta pobijedivši ga na natjecanju), Ludwiga van Beethovena (Sonata u C-duru, op. 53, »Waldstein«), Franza Liszta (Mefisto valcer br. 1) i Georga Gershwina (Tri preludija za klavir).  Karayel je riječkoj publici predstavio i djela svojih sunarodnjaka  – turskih skladatelja Ulvija Cemala Erkina (tri ulomka iz suite »Duyuslar«) i Turguta Pögüna, čija je izvedba Fragmenata 1  bila riječka praizvedba.

Emocionalno duboko involviran u izvedbu, oduševio je auditorij Mramorne dvorane koja ga je ispratila dugotrajnim aplauzom i pozivima na bis. Odužio im se izvrsnim jazzy minijaturama i pokazao zašto je smatran jednim od najboljih pijanista današnjice.

Sevki Karayel rođen je 1976. u Istanbulu, klavir počinje učiti od pete godine, od 1990. do 1994. studira na Državnom konzervatoriju Sveučilišta u Istanbulu, između 1995. i 2002. studira na Glazbenoj akademiji u Freiburgu, a tijekom studiranja drži seminare o turskoj glazbi. Nakon što je 2002. diplomirao s najvišim ocjenama, studira na odsjeku za soliste Glazbene akademije Robert Schumann u Düsseldorfu. Diplomirao je u lipnju 2004. u klasi prof. Barbare Szczepanske s najvišim ocjenama, a usavršavao se kod slavnih glazbenika kao što su Pavel Gililov, Andras Schiff, Vitaly Margulis, Elza Kolodin i Aquilles delle Vigne.

Karayel je nastupao na brojnim koncertima u Njemačkoj, Turskoj, Italiji, Španjolskoj, Švicarskoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Austriji, Siriji i Egiptu, osvojio je više nagrada i priznanja, a u Njemačkoj, Turskoj i Egiptu često gostuje kao predavač mladim pijanistima. Predaje klavir na Visokoj glazbenoj školi Robert Schumann u Düsseldorfu.

Şevki Karayel je kratko vrijeme koje je imao na raspolaganju prije koncerta iskoristio za obilazak centra grada koji mu se , kako nam je izjavio, jako svidio. Koncert je održan u organizaciji Hrvatsko-turskog društva prijateljstva Rijeka i turskog Veleposlanstva.

Tekst: Vladimir Zubković

Foto  by: La Vie foto studio