Cijeli ovaj tjedan mi je u znaku kaska. Naime, nekidan sam dobio opomenu da nisam platio ratu za osmi mjesec, što me potpuno začudilo, jer jedna od onih stvari koje mrzim u životu su- neplaćeni računi. Sve ih stavljam na kup i onda preko kompjutera sve platim u jednom danu. Bogu dragom hvala, još nisan došao u situaciju da nemam za njih, pa to uvijek nastojim riješiti u roku. I tako ja, ne budi mi teško, nazovem broj koji je naveden dole na opomeni, da pitam tetu u osiguranju gdje je zapelo, a simpatični glas s druge strane žice kaže mi- a vjerojatno se negdje zagubila uplatnica. Bila je to tako neka vesela ženskica da me uopće nije zasmetalo ako to i jest njihova greška, pa sam lijepo tu ratu uplatio bez problema iako je kasko već istekao. Točnije, ističe sutra, pa danas idem prijaviti onaj zadnji branik kojeg mi je netko bezobrazno izgrebao na Kastvu, mamicu mu poljubim.
Zašto sam rekao da mi je cijeli tjedan u znaku kaska? Jer svaki dan govorim ”danas ću, danas ću”, ali nikako da odem napraviti tu prijavu, jednostavno sam lijen. Onda skontam da su to moje pare koje godinama uplaćujem samo da budem sigurniji na cesti. Iskreno, mislim da je kasko osiguranje jedna od najboljih ideja prošlog stoljeća, jer nikad ne znaš što se može dogoditi na cesti. Pokušavam ući u glave ljudi koji za svoj auto daju bijesne pare, a onda ne stave kasko osiguranje. Za skupe automobile i dijelovi su skupi, pa mora da je predivno kada te netko malo zagrebe i razbije neku sitnicu, a ti imaš štetu od 15 000 kn. Sve ovo ne pričam bez veze jer imam dobar primjer. Prije nekoliko godina netko mi je malo zagrebao desni prednji far. Ja, poznata picajzla, nisam mogao to gledati iako je bilo praktički neprimjetno. Kako je kasko osiguranje te godine isticalo, lijepo sam prijavio štetu da dobijem novi far. Nemalo sam se iznenadio kada su mi rekli da novi far košta 3800 kn. Eto, pa ti razbij, naprimjer, cijeli prednji dio automobila i nemoj imati kasko. Bolje da ga parkiraš ispred kuće.
Što ja sve ovo vama palamudim? Zato jer u zadnje vrijeme imam neizmjernu želju pokrenuti online program pod nazivom ”Još uvijek ima dobrih ljudi”. Tamo bi svi stavljali svoj primjer iz života kako ih je neki čovjek iznenadio svojom ljudskošću i nekom gestom. Gdje god se okreneš, svi govore kako je sve otišlo u klinac. Nije to daleko od istine, ali onaj ”think pinker” u meni uvijek ima potrebu u svemu pronaći nešto dobro. Kako nam je danas tema osiguranje, sjetio sam se nemilog događaja od prije nekoliko godina kada sam, nakon samo mjesec dana što sam kupio svoj auto snova, došao na parking i vidio ga slupanog. A znate koliko volim aute.
Sjećam se tog jutra kao da je bilo jučer. U općini sam služio civilni vojni rok, a kiša je padala kao blesava. Još sam si mislio da li da idem sa novim autom ili ne, ali želja da sjedim u svom novom ljubimcu tih minutu koliko mi treba do dolje bila je jača od bilo čega. Uostalom, što se može dogoditi?
I tako sam, ne budi mi teško, otišao parkirati u naselje, gdje uvijek ima mjesta i gdje je nekako najšire, te pronašao mjesto gdje ću parkirati svog novog limenog ljubimca. Parkirao sam ga na najširi dio, bočno, izašao iz auta, i naravno, još malo gledao kako taj auto predivno izgleda, pa čak i po kiši. Najsmješnije je da to i dan-danas znam raditi.
Sjećam se da sam tih dana jedva čekao završiti sa obavezama, samo da se idem voziti. I tako sam negdje oko 4 izašao iz zgrade Općine, i krenuo prema parkingu. Već odozgora vidio sam bijeli papirić koji mi se nalazi ispod brisača, pomislivši ”pa mamicu im milu, zašto ovdje kazna, tu se ne plaća parking?”. Kad sam došao bliže, s druge strane, imao sam što vidjeti. KOMPLETAN lijevi bok bio mi je udubljen, potpuno slupan i jedva da sam mogao otvoriti vrata. Šok, nevjerica, jer moj auto više nije onako lijep! U glavi valjda 200 scenarija, a ne možeš znati što se dogodilo. I tada se sjetim- papirić na brisaču! Piše : ”izvinite, molim vas. I broj telefona”.
Vadim mobitel iz džepa, nervozno tipkam broj, zovem, čujem neki glas i kažem- dobar dan, vi ste mi razbili auto? Zbunjeni glas kaže ”da”, a ja se počnem derati kao zadnja seljačina nešto tipa ” pa vi niste normalni, pa kako se to moglo dogoditi na ovom djelu ceste, blabla”. U tom trenutku shvatim da izbacujem bijes na krivi način i da to neće popraviti auto. Glas sa druge strane žice kaže mi da živi tu blizu, i da me moli da dođem tamo, jer čuva unuku. Ulazim kroz susjedna vrata u auto i krećem. Ne želim pogledati u retrovizor i vidjeti kako izgleda moj slupani lijevi kraj. Ne želim da me ljudi gledaju u ovakvom auto, najradije bi ga poljubio i pokrio nečim, i parkirao da odmori.
Kada sam došao na dogovorenu adresu, starija ženskica izleti iz kuće i ispričava se, plače, kaže kako se to dogodilo već oko 11, da je 2 sata u strahu čekala na parkingu, ali nitko nije dolazio. Priča mi kako je bila magla, otišla je kod sestre sa muževim karavanom kojeg uopće ne pozna, vozila u rikverc i odjednom udarila u moj auto koji je bio bočno parkiran. Meni dođe muka od sebe samog što sam se prije nekoliko minuta onako derao na telefon. Žena u ruci nosi svoju policu, stavlja mi je u ruke i kaže mi – se ćemo riješiti, tako mi je krivo. U tom trenutku ja njoj kažem- naravno da ćemo riješiti, ne brinite, bitno da nama nije ništa. Pa progutam knedlu opet pogledavši lijevi bok.
I tako mi odlazimo na osiguranje, zajedno, i moramo nacrtati što se dogodilo. Ženskica se sva zbunila i nikako nije znala napisati i nacrtati nemili događaj, pa je meni prepustila da sve to nacrtam. Kada sam vidio procjenu štete, skoro sam se sršio u nesvijest, pomislivši što bi bilo da ženskica nije ostavila svoj broj telefona. Dobro, štetu bi pokrilo kasko osiguranje. A da nemam ni kasko? E, onda bi auto još uvijek bio parkiran i pokriven u garaži, eventualno bih ga poljubio tu i tamo. :)
Ovaj primjer dokaz je da ”još uvijek ima dobrih ljudi”, poštenih i dragih. Isto tako, ako volite svoje limene ljubimce i novijeg su datuma, svakako preporučam kasko osiguranje, vozite se na miru. Ja čim predam ovu kolumnu idem oprati svog ljubimca i prijaviti kasko za ovu godinu. Kad smo kod pranja automobila, imam isto jedan primjer potpuno lude osobe za automobilima- naime, moj prijatelj Bojan iz Zagreba skoro svaki dan pere svoj auto. Ponekad ne ide na kavu, nego se sa frendovima nalazi na praonici. Nije to obično pranje, to je cijeli ritual. Kada se svi zajedno voze, izbjegavaju ružne ceste da ne ošteti felge. Ako ih malo zaprlja, izlazi iz auta sa krpicom i čisti ih. Tako je nastala interna zajebancija kada netko previše pere auto da se ”bojanizirao”. E, pa zamislite sada jednog Bojana bez kaska, nema šanse!
Sad si mislim kako ću današnju kolumnu poslati osiguranjima, pa neka budu sponzor, doslovce vas nagovaram na kasko, zar ne?
Da tjedan potpuno bude u znaku kaska, dolazi meni nekidan brat i kaže:
– ej , čuo sam jednu dobru , ”novu”!
– da čujem
– ”udara se mala k’o da ima kasko!”
– stara, ali dobra!
Stavite kasko pa se udarajte bez brige do sljedećeg četvrtka!
Voli vas Mauro
Pišite Mauru na : maurovizija@teklic.hr
