Moja zadnja destinacija u Australiji bio je Cairns, regionalni gradić na sjeveroistoku Queenslanda popularan kod turista zbog tropske klime i blizine Velikog koraljnog grebena. U Cairns sam stigla autobusom u toplu predvečer i malo sam se zabrinula kad kombi hostela koji me trebao dočekati nije bio tamo. Nakon nekog vremena sam nazvala hostel, a recepcioner je rekao da stiže. Izgleda da je većina hostela u Australiji velika jer je i ovaj bio takav, nalazio se u zgradi na više katova i s velikim unutarnjim dvorištem na koje su gledali balkoni s kojih se ulazilo u sobe. Spavaonica u koju sam smještena također je bila najveća koju sam do sad vidjela, pregrađena zidovima u 3 poluodvojene prostorije sa šest kreveta u svakoj. U prvoj prostoriji su bile porazbacane nečije stvari, u zadnjoj su dva kreveta bila zauzeta, pa sam se odlučila za srednju i odabrala jedan od kreveta na kat.
„Esplanade Lagoon“ u priobalju Cairnsa plivačka je laguna napunjena morskom vodom koja stanovnicima Cairnsa i turistima pruža osvježenje cijele godine
Izašla sam prošetati i istražiti okolinu. Ne znam zašto, ali Cairns sam prije dolaska zamišljala kao backpackersko turističko mjesto s jednom glavnom ulicom duž koje je niz turističkih agencija koje prodaju mnogobrojne izlete po okolici, a sve je izgrađeno od trske i tik do dugačke pješčane plaže sa suncobranima od trske. Cairns je izgledao potpuno drugačije od moje, ne znam čime potaknute vizije, bio je grad sa širokim ulicama koje su se sjekle pod pravim kutem, lijepim šetalištem uz more, marinom, casinom i brojnim drugim sadržajima..I nije toliko vrvio turistima kao što sam zamišljala. Atmosfera je bila opuštena, bilo je ugodno toplo, ni previše ni premalo i svidio mi se. Cairns je okružen predivnom tropskom prirodom, od plantaža šećerne trske i bujnih prašuma, pa do područja s prekrasnim vodopadima i rijekama. Uz ronjenje na Velikom koraljnom grebenu već sam imala u planu nekoliko izleta po okolici koje mi je Eric spomenuo. Julie i Alex su također odvojeno trebale stići u Cairns tih dana, što me posebno radovalo. Javila sam Julie u kojem sam hostelu i odgovorila mi je da se vidimo.
Kad sam se vratila u spavaonicu na moj krevet bio je bačen nečiji ruksak, a okolnih par kreveta također zauzeto stvarima. Od početka mi se spavaonica nije svidjela, a ovo je samo prelilo kap. Znam da taj vjerojatno nije obraćao pažnju i nije vidio da sam stavila nešto na krevet kao znak da je zauzet, ali to me iživciralo, pa sam to otišla reći recepcioneru i pitati ga ako me može staviti u neku drugu, po mogućnosti manju spavaonicu. Hostel je bio prazan, pa sam pretpostavljala da vrijedi pitati. Rekao je da do sutra ne može ništa, ali ako hoću tu noć mogu prespavati u njegovoj spavaonici koju ima besplatno na korištenje od hostela. Nisam htjela remetiti njegov mir, ali je on rekao da nema problema i da mu neću smetati. Bila sam mu zahvalna što me izvukao iz one grozne spavaonice, njegova je bila uredna i čista. Imao je jednu prostoriju sa stolom i kaučem, kupaonu i sobu s četiri kreveta. Ostavio me je da se raskomotim, a on se spustio na druženje s ekipom. Nisam ga ni vidjela više…rano sam zaspala, a ujutro sam se kasnije probudila. Kad sam ga našla na recepciji, odveo me da premjestim stvari u drugu spavaonicu, ovaj put manju, urednu i sa samo jednom ženom unutra. Ona je tu bila još tu večer, a svaki tjedan je nekoliko dana spavala u hostelu zbog posla. Popodne sam otišla do recepcije pitati kako doći do botaničkih vrtova i upoznala drugog recepcionera Karla iz Seattle-a. Botanički vrtovi bili su izvan grada, pa mi je objasnio koji autobus vozi do tamo.
Biljka mesožderka u botaničkim vrtovima
Uvijek se volim izgubiti u zelenilu botaničkih vrtova, a ovi su bili posebni raskošni kako tropskom podneblju i odgovara. Bilo je tu mesožderki, orhideja, žarkih tropskih cvjetova, palmi i svakakvih nepoznatih biljaka, a sjena bujnog zelenila pružala je ugodan hlad i zaštitu od jakog australijskog sunca. Popodne mi je začas proletjelo u razgledavanju i šetnji, a na izlazu iz vrtova na karti sam vidjela da se ispod glavne ceste na kojoj sam sišla s autobusa nalazi još jedno ogromno zeleno područje sa šetnicama. Kako je sunce još uvijek sijalo odlučila sam prošetati kroz taj dio i spustiti se na donju cestu gdje sam također mogla ići na isti autobus koji vodi nazad u centar Cairnsa. Tako je bar meni izgledalo na karti.
Bodljikavo drvo na koje se ne bi bilo zgodno nasloniti
Jedna od staza koja je išla kroz močvarni dio bila je zatvorena, pa sam odabrala drugu. Izašla sam na put koji je vodio uz rijeku obraslu mangrovima sa svake strane obale. Oštri šiljci njihovih korijena izvirivali su iz okolnog blata i djelovali mi malo zastrašujuće. Da se čovjek spotakne i padne na to..uf nisam htjela ni pomisliti. Okolo nije bilo previše ljudi, a u jednom dijelu se put odvajao na drvenu stazu koja je prolazila iznad močvare i bila okružena šumom pandanus palmi. Izgledalo je nekako zlokobno, a onda sam bacila pogled na tablu na kojoj je velikim slovima pisalo: UPOZORENJE – Na ovom području nedavno je viđen krokodil, držite se podalje od rubova vode. Napravila sam par koraka bliže močvari da bacim pogled na drvenu stazu koja je bila možda dvadesetak centimetara iznad vode i pomislila: „Nema šanse da joj se približim!“. To je zapravo bio drugi kraj one staze koja je na vrhu bila zatvorena, ali ovdje nije bilo zabrane..Ne znam da li bi inače sama išla šetati tim dijelom, ali tabla s krokodilom bila je dovoljna da se naglo okrenem i nastavim širokom otvorenom stazom prema izlazu na cestu koji nije bio daleko.
Znak o opasnosti od krokodila u okolici botaničkih vrtova Cairnsa vidjela sam tek na kraju šetnje
Autobusna stanica bila je nekih desetak metara uz cestu, ali na rasporedu je pisalo da sljedeći autobus za Cairns ide tek za sat vremena. Sjajno…Nisam uopće znala gdje sam i u kojem smjeru da krenem da bih došla do neke druge autobusne linije, a prolaznika uopće nije bilo. Nedaleko se parkirao jedan auto, ali vozač mi nije znao pomoći. Sunce je zašlo i nakon nekog vremena ipak sam srela čovjeka koji me je uputio prema glavnoj cesti na kojoj za centar Cairnsa staje više autobusa. Nije bilo blizu, ali na kraju sam je pronašla sam i sretna uskočila u autobus.
Tekst&foto: Nola
