Creski ovčari suočavaju se s jednom od najtežih godina, a proizvodnja nadaleko poznate janjetine mogla bi biti manja za čak 40 posto. Glavni krivci su alohtone vrste - divlje svinje i čagljevi koji napadaju stada, zbog čega mnoge obitelji ove godine neće moći uživati u tradicionalnoj uskrsnoj deliciji.
Dok bura reže i prometno izolira Cres od kopna, prekidajući trajektne i katamaranske linije, ovčari na otoku vode bitku s puno većim problemom koji prijeti da ovogodišnju uskrsnu trpezu ostavi bez najpoznatije otočne delicije. Proizvodnja creske janjetine ove je godine drastično pala, a mnogi se pitaju hoće li je uopće biti dovoljno za veliku potražnju koja tradicionalno dolazi s blagdanima.
U razgovoru za emisiju “Valovi na valovima” Radio Rijeke, creski ovčar i član ovčarsko-lovačke udruge “Pramenka”, Sandro Tarabocchia, otkrio je Vladimiru Juriću sumornu sliku stanja na terenu.
Pad proizvodnje od 40 posto
“Ova godina će biti jako teška. Očekuje se pad proizvodnje od sigurno četrdesetak posto u odnosu na lani”, upozorava Tarabocchia. Razlozi su višestruki, a sve je počelo s lošim vremenskim prilikama i velikim kišama. Ipak, najveću štetu nanose alohtone životinjske vrste koje su se naselile na otoku i postale noćna mora za stočare.
“Jeleni pojedu ono malo trave što je glavna hrana ovcama na ispaši, a onda dolaze i predatori. Prvo su se pojavile divlje svinje, a sada i čagljevi. Situacija je postala kritična”, objašnjava Tarabocchia.
Borba za svako janje
Štete su, prema njegovim riječima, katastrofalne, posebno na pašnjacima koji nisu zaštićeni. Na područjima koja su ograđena samo tradicionalnim suhozidom, gromačama, gubici dosežu i do 80, pa čak i 90 posto. Upravo su ti janjci, koji su se prvi ojanjili, trebali biti spremni za prodaju pred Uskrs. “Ali jednostavno ih nema”, s nemoći konstatira creski ovčar.
Zbog toga su se mnogi stočari, uključujući i obitelj Tarabocchia koja posjeduje OPG s ukupno 250 ovaca, odlučili na skupu, ali nužnu investiciju. “Ljudi su se osvijestili i počeli ograđivati pašnjake. Ugradili smo kilometre i kilometre žice kako bismo zaštitili ovce. Cijelu godinu čuvaš blago i na kraju nemaš nikakve koristi ako nešto ne poduzmeš”, kaže on, dodajući da se od divljih svinja još i nekako može obraniti, no čagljevi predstavljaju novu i sve veću prijetnju.
Potražnja veća od ponude
Iako potražnja za creskom janjetinom uoči Uskrsa nikad nije bila upitna, ponuda ove godine neće moći zadovoljiti sve. Mnoge obitelji koje ne mogu zamisliti uskrsni ručak bez ove delicije mogle bi ostati razočarane. Udruga “Pramenka” broji sedamdesetak članova, od čega je između 40 i 50 aktivnih ovčara koji se, uz zadrugu kao najvećeg proizvođača, trude plasirati svoj proizvod na tržište.
Jedina svijetla točka u cijeloj priči je dobra opskrba vodom. Zbog obilnih kiša, prirodne i umjetne lokve su pune, pa barem po tom pitanju ovčari ne moraju brinuti. “Samo da ne krene neka ekstremna suša, ali to trenutno nije problem”, kaže Tarabocchia.
Ipak, dok se vrijeme do Uskrsa ne smiri i bura ne popusti, creski ovčari nastavljaju svoju tešku borbu, nadajući se da će spasiti ono malo što je od ovogodišnjeg podmlatka ostalo nakon pohoda divljači.
