Nakon glazbenog spektakla „Volim žene“ kojim je s Damirom Martinovićem Mrletom i brojnim gošćama proslavila snagu ženskog stvaralaštva, svestrana riječka umjetnica otvara dušu o borbi za kulturu, sudbinskom putu koji nije stao u jedan okvir i o tome zašto je i danas, unatoč svemu, ostala ista.
Raskošna oda ženama, njihovoj snazi, kreativnosti i slobodi, ispunila je riječki HNK Ivana pl. Zajca do posljednjeg mjesta početkom ožujka. Glazbeno-scenski spektakl „Volim žene“, autorski projekt Ivanke Mazurkijević i Damira Martinovića Mrleta, poznatijih kao Mr.Lee & IvaneSky, na dva i pol sata je ujedinio publiku i zvjezdanu postavu umjetnica u jedinstvenoj proslavi ususret Danu žena. No, za Ivanku Mazurkijević, kreativnu silu koja stoji iza koncerta, ta je večer bila mnogo više od događaja. Bila je to kruna jednog puta, potvrda da sudbina ponekad ispiše najljepše priče, čak i kada nemate menadžera i nitko vas ne smatra dovoljno „unosnom“. Bila je to večer u kojoj je, kako sama kaže, bila domaćica, pjevačica i organizatorica, sretna, presretna i pomalo nezadovoljna podočnjacima.
Oda ženskoj snazi u riječkom HNK
Ideja za koncert rodila se spontano, na sastanku s intendanticom Dubravkom Vrgoč i maestrom Valentinom Egelom, dirigentom Riječkog simfonijskog orkestra. Planirani autorski akoncert kazališne i filmske glazbe stopio se s idejom proslave Dana žena. „I onda smo počeli zvati svoje Žene i sve su pristale. I muškarci su pristali“, prisjeća se Ivanka. Pozivu su se odazvale glazbene ikone poput Zdenke Kovačiček, Severine, Marine Perazić i umjetnice Ane Đurić Konstrakte. Svojom su karizmom i energijom, uz Riječki simfonijski orkestar u novim aranžmanima Olje Dešića, stvorile večer za pamćenje. Programu su se pridružili i Zoran Prodanović Prlja, glumci Leon Lučev, Jelena Graovac Lučev, Olivera i Petar Baljak te pulski zbor Praksa. Riječka je publika izvođače ispratila ovacijama, oduševljena spojem avangarde, popa, rocka, balada i elektroničkih fantazija. „Jako veliki projekti su stres, no nagrada, pljesak, veselje svih gledatelja i slušatelja koji su nas podržali je nagrada u kojoj se kupaš tjednima, mjesecima. Volim pjevati, eto“, sažima Ivanka.
Umjetnost koja ne pristaje na tišinu
Koncert „Volim žene“ bio je i snažan umjetnički podsjetnik na važnost ženskog glasa u društvu. Konstrakta je uoči nastupa izjavila kako „nekad morate vrištati da bi vas itko čuo“, ali i naglasila da aktivizam ne smije biti nametnuta obaveza koja bi narušila autentičnost. Upravo tu autentičnost Ivanka Mazurkijević živi svakodnevno, boreći se za poziciju kulture za koju tvrdi da je jedina brana mržnji i ratovima. „Nevjerojatno je da moram objašnjavati ljudima koji su zaposleni za Grad da bez kulture nema života. Sve te prljave prazne ulice pune nesretnih prosjaka i fašističke ‘sportske’ dokolice mladih idu izravno iz nepostojanja kulturne politike“, oštro komentira, ističući poražavajući podatak da se iz proračuna za kulturu izdvaja tek 0,49 posto. „Ljudi misle da živimo od toga, a upravo je obrnuto. Svaki naš koncert uplata je od jedne četvrtine za porez i državu. Stvari su otišle tako daleko da neki intelektualci ne znaju o čemu ja sad pričam.“
Zbrkana djevojčica koja ne pristaje na okvire
Tko je Ivanka Mazurkijević kad se ugase svjetla pozornice? „Ja sam uvijek ista. Ona zbrkana djevojčica koja sad ima podočnjake i bore. Volim ljude i dalje, mada sam razočarana kako pričaju jedni o drugima. Fali mi još par kilograma ljubavi“, iskreno će. Njezin umjetnički put nikada nije bio pravocrtan. Od frontmenice kultnog benda Stampedo, poznatog po kabaretskom stilu, preko avangardnih multimedijskih projekata s partnerom Damirom Martinovićem Mrletom u dvojcu Mr.Lee & IvaneSky, do skladanja glazbe za kazalište i film te nagrađivanih projekata za djecu poput „Kišnih razdraganaca“. Sve to, kaže, nije bio svjestan izbor, već sudbina. Nije pristajala na okvire, a njezina svestranost proizašla je iz unutarnjeg poriva. Profesorica bohemistike i diplomirana muzeologinja, koja je usto završila i klavir na Rock akademiji, svoju je karijeru gradila na granici glazbe, teatra i performansa.
Od rock akademije do Penélope Cruz
Njezin talent prepoznat je i izvan hrvatskih granica. Skladala je glazbu za brojne kazališne predstave u Italiji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. S Mrletom je radila glazbu za film „Kauboji“, hrvatskog kandidata za Oscara, ali i za međunarodnu produkciju „Venuto al mondo“ u kojoj je glumila Penélope Cruz. Njezin glas i glazba dio su nekih od najvažnijih projekata suvremene hrvatske umjetnosti, no ona i dalje s dječjim čuđenjem govori o uspjehu. Rad s djecom za nju je, ističe, nepresušna inspiracija. „Ta čistost koju uništimo. Uvijek su mi djeca inspiracija, put. Meni oni, isključivo. Ne ja, njima.“
Na kraju, kad pogleda svoj put, Ivanka ima poruku za onu mlađu verziju sebe koja tek ulazi u svijet umjetnosti. „Nemoj se čuditi da ima ljudi koji te ne razumiju. Budi slobodna bez da nekog povrijediš svojim brzim jezikom.“ To je poruka slobode i odgovornosti, esencija umjetnice koja je uspjela ostati vjerna sebi, zbrkana djevojčica s podočnjacima koja i dalje vjeruje da jedino umjetnost može zaustaviti ratove i iscijeliti svijet.
