Koncert „Volim žene“, održan uoči Dana žena, okupio je niz glazbenica koje su na jednoj pozornici podijelile energiju, iskustvo i međusobnu podršku. Među njima je bila i pjevačica Iva Močibob, koja je kroz karijeru prošla različite glazbene faze – od kolektivnog duha grupe E.N.I. do autorskog izraza u bendu Turisti.
Na koncertu „Volim žene“ Močibob je dijelila pozornicu s nizom glazbenica, a posebno emotivno govori o odnosu s Ivankom Mazurkijević, inicijatoricom koncerta. Njihovo prijateljstvo i profesionalno poštovanje traje godinama.
U razgovoru otkriva kako je doživjela zajednički nastup, što joj danas znači pozornica, ali i kako su je životni izazovi promijenili kao osobu i umjetnicu.
Na koncertu “Volim žene” dijelite pozornicu… Kako doživljavate tu večer i to zajedništvo na sceni?
Ivanka uz mnoge top osobine ima i sposobnost povezivanja ljudi. Čini to tako spontano i šarmantno da bude neodoljiva. Već jedno desetak godina imamo poseban odnos, pun poštovanja, naklonosti i podrške, a često smo se dogovarale kako ćemo kao sestre slatke jednom skupa zapjevati. Tako je i bilo.
Takvom su je neodoljivom i spontanom, sigurna sam, osjetile i ostale gošće na koncertu i predale joj se svojom energijom. Uživala sam u svakom trenutku, a posebno u onima kad sam bila na sceni. Publika nam je svima bila naklonjena. Bilo je nježno i snažno, istodobno. I nezaboravno.
Što vam danas znači stati na pozornicu, posebno u ovakvom kontekstu i uoči Dana žena?
Danas mi, kao i uvijek, u prošlosti i budućnosti, stati na pozornicu znači disati punim plućima. To je mjesto gdje se dogodi čarolija i gdje se djevojčica u meni raduje. To se nikada nije promijenilo. A posebne prilike nose i posebnu odgovornost. Pjevati za žene uoči Dana žena bilo je baš dirljivo.
U E.N.I. si bila dio kolektiva, u Turistima jedini vokal. Koliko vam je trebalo da pronađete svoj novi glas i sigurnost?
U Enicama sam odrasla, toliko lijepih uspomena imam iz tog razdoblja. U takvom je kolektivu lakše jer uvijek imaš nekog da ti čuva leđa. U Turistima mi je trebalo neko vrijeme da steknem sigurnost, ali pomoglo je što smo Vava i ja uvijek sve prvo radili u dnevnom boravku, pa onda probe, pa studio i nastupi. Taj cijeli proces nastajanja pjesme dao je jednu novu dimenziju mom izrazu. Također, za moje samopouzdanje odlično mi je legla uloga u Parafima. Da se malo razuzdam i oslobodim.
Prošle si godine prošla kroz ozbiljno zdravstveno iskustvo. Je li vas to na neki način promijenilo – i privatno i umjetnički?
U teškim životnim okolnostima svoju sam vlastitu nevjerojatnu snagu pronašla u ljudima koji su oko mene, u svojoj kćeri i Vavi, svojoj obitelji i prijateljima. Neki su novi ljudi ušli tako nenametljivo u moj život, a neki su se iz njega izmaknuli. Zahvalna sam što se nikad nisam osjetila sama i što sam sve “ulovila” u samom začetku. Mislim da sam i dalje ista, samo mi se čini da se manje uzbuđujem oko sitnica i da više uživam u svakom novom danu. Koliko god se osjećam snažno i radosno, stalno sam svjesna moguće krhkosti te pobjede. I koliko god zvuči paradoksalno, kad osvijestiš svoju smrtnost, život je ljepši. Što se tiče ovog umjetničkog udjela, pa da, i tu sam našla izričaj koji odgovara ovom nesretnom dobu kojem upravo svjedočimo, nestabilnosti i tjeskobi koja se uvlači u svaku poru… nije jednostavno iz svega izaći kao pobjednica, to je sve što mogu reći.
Pjeva li se drugačije kada prođete kroz životne lomove -s više mira, snage ili zahvalnosti?
Apsolutno. Sve navedeno, začinjeno s malo prkosa. Kad pjevam, živa sam. Glas je moje pravo ja, na bini, ispod tuša, u garaži. I tijekom tog teškog perioda nastupe koje sam iznijela djelovali su iscjeljujuće na mene, kao eliksir, protuteža onodobnoj stvarnosti. Nisam htjela ni onda ni sada da me to stanje definira kao ženu.
Kao profesorica hrvatskog jezika svakodnevno ste među mladima. Uče li oni vas nečemu o životu jednako koliko vi učite njih?
Itekako. Prednjače u tome da me malo nauče kako koristiti chat gpt. Moram priznati da su neke ideje vrlo primjenjive. Sve što ne znam iz njihovog svijeta, pitam. Želim znati, želim da mi objasne. Čini mi se da imamo odnos međusobnog poštovanja.
Kad maknemo školu, bend i sve obaveze – tko je danas Iva Močibob?
Pa skroz obična ženska koja voli putovati na najkraće moguće, ali i dalje relacije s već skoro velikom Malom i Vavom, pohodit neke dobre koncerte. Ne propuštam čitateljski klub zadnju subotu u mjesecu. Čitanje mi dođe kao meditacija. Često odem u kazalište, kino, na cugu ili ručak sa svojim frendicama. A imam ih. I da. Malo zabušavam u sportskim aktivnostima. Dobro, puno. Čak i sad kad sam to rekla i priznala, zanimljivo, čisto sumnjam da ću promijeniti tu naviku.
