Po mišljenju mnogih, Hvar je najbolje što Jadran ima. Autor ovih redaka mogao bi se složiti, ali možda nije loše suzdržati se komentara te vrste, jer ne samo da su ukusi različiti, već svatko od nas drugačije doživljava ljeto, odmor, destinaciju.
Hvar je svakako jadranski vrh, a je li na tronu ili odmah do njega, manje je važno.
Uostalom, ovo i nije priča o Hvaru kao biseru našeg turizma, nego o hvarskom biseru koji bi jednako sjao da se nalazi u Rovinju, u Dubrovniku, Poreču ili u Korčuli.
Slastičarnica i cafe bar u jednom, to je Nonica.
To i puno, puno više, pa bi se čak popis nakon Dubrovnika, Poreča, Korčule i Rovinja mogao proširiti na, recimo, Firencu, na Capri, Sardiniju ili u Biarritz. Zato jer je Nonica gotovo besprijekorno mjesto za vrhunski čaj i jednako tako dobre kolače.
Sve ono što ne volimo kod komercijalnih slastičarnica, kakvih je primjerice, u Zagrebu puno, dakle sve to Nonica – nije. Zanimljiva je priča.
– Le Cordon Bleu u Londonu bio je prekretnica. Da me bilo tko pitao prije tog iskustva, namjeravam li se baviti slastičarstvom, nasmijala bih se. Ali eto, nekako se dogodilo da sam se prekvalificirala prvo u Splitu, dakle ušla u slastičarstvo tu u susjedstvu, da bih se unaprijedila na londonskoj akademiji francuskog imena – kroz smijeh govori Anne Maria Šurlin.
Slučajno ili ne, suprug kodnog imena Lukavi, vlasnik je jednog od najboljih restorana u Hvaru i na Hvaru, Macondo je desetljećima pojam dobre spize. Pa kako bi to onda izgledalo da supruga radi polovičan posao u Nonici? Ne bi išlo.
– Neobično je da netko u ranim četrdesetima odluči biti slastičar, ali i takve se stvari događaju – nastavlja gđa Šurlin, po tituli Chef Patisser.
Gotička kuća iz 15. stoljeća, odmah uz crkvicu Gospe Anuncijate, u samoj jezgri Grada Hvara, ogromnom zaslugom pokojnog Nikše Barišića Arta, osvanula je ova lijepa slastičarnica. S vrlo vjerojatno najspektakularnijim toaletima na otoku, i mnogo šire.
Sve u Nonici ima smisla, svaki komadić priča neku priču, i prava bi šteta bila samo doći i pojesti kolač. Treba ući u priču.
Gospodin Barišiće je svojedobno ugledao obiteljsku fotografiju na kojoj je svojom pojavom dominirala gđa Domina Makjanić (rođ. Jurić), prabaka odnosno pranona današnje vlasnice. Svestranom umjetniku kakav je po čuvenju Nikša Barišić Art, nije trebalo puno da zaključi kako je to upravo idealan motiv za logo buduće slastičarnice. Nonica!
Lijepo, jer taj naziv pomaže da gđa Domina i dalje živi, da je tu cijelo vrijeme i šjor Art. Lijepo i toplo.
Domaći džemovi od neprskanog voća, Forski koloc, Forski cviti, medenjoci, bruštuloni menduli… Arhaični lokalizmi samo pojačavaju dojam koji ponesete nako kušanja ovih malih slatkih čuda.
Nisu to samo tradicionalni kolači, da ne bi bilo zabune. Kad je netko Chef Patisser, zna posao, pa Nonica nudi i moderne kolače s mekanim kremama, recimo cheese cake s domaćom gorkom narančom, tortica od kokosa, smokvenjaci, čokoladni kolač od rogača i gorke naranče, pa tortica Nonica, opet s gorkom narančom i krokantom od badema, Bella Maria itd.
Nonica je malo čudo u predivnom Hvaru. Zaobići tu adresu bila bi početnička greška.
Tekst: D. Figenwald
