Leonora Surian Popov, glumica i nacionalna dramska prvakinja HNK Ivana pl. Zajca, pokraj kazališnih dasaka njeguje i svoj mali svijet prirode, gdje samoniklo ljekovito bilje otkriva čarobne tajne i tihe mudrosti. Ovoga puta u fokusu je smokva – mediteranska kraljica koja stoljećima hrani, nadahnjuje i povezuje ljude, a iza koje se kriju mirisi ljeta, simbolika blagostanja te priče utkane u kamen i more. Kroz svoje radionice i edukacije u „Vilinom lončiću“ Leonora Surian Popov već godinama prenosi znanje i ljubav prema biljkama, a sada s našim čitateljima dijeli i male tajne ove drevne voćke koja povezuje prirodu, dom i čovjeka.
Ako postoji plod koji zna kako biti tiha zvijezda ljeta – to je smokva. Ne ulazi naglo, ne traži pljesak. Pojavi se kad sunce već lagano omekšava svoj sjaj, kad ljeto ulazi u svoj treći čin – onaj zlatni, mirniji, zreliji.
I baš tada, na toj ljetnoj sceni, smokva otvori svoj slatki unutarnji svijet. Kao da kaže: Dozvoli da ti pokažem kako priroda liječi i kako ljeto miriše kad ga zagrizeš.
Ona nosi i okus, i znanje, i uspomenu – u jednoj jedinoj rosi soka.
Njena nježnost u plodu
Smokva je voće koje ne zaboravljaš. Njezina smeđa ili zelena kožica skriva srce puno zlataste slatkoće, gotovo medne. Kad zagrizem svježu smokvu, osjetim sunce koje ju je grijalo, i trenutak postane tiši, puniji.
Za mene su smokve osobna radost. Uživam ih jesti, brati, gledati kako sazrijevaju. Moje dvije kćeri – moje dvije vile – dijele tu ljubav. Male ruke, prstići ljepljivi od soka, osmijesi puni slatkoće… Smokva nas veže, bez mnogo riječi.
Čudesno mlijeko koje liječi
Kad se smokva ubere, iz peteljke poteče bijelo mlijeko. To mlijeko, neugledno na prvi pogled, krije snažnu prirodnu moć.
Isprobala sam ga i sama kad sam imala tvrdoglavu virusnu bradavicu na prstu. Smokvino mlijeko tradicionalno se koristi upravo za njih – naročito na rukama, laktovima i stopalima.
Nanosi se pažljivo, isključivo na bradavicu, jer može izazvati iritaciju kože. Nikada na sluznicu ni na osjetljiva područja.
Djeluje polako, ali učinkovito. Poput svega što vrijedi – traži strpljenje i poštovanje.
Listovi smokve – skriveno blago
Ne treba podcijeniti ni smokvin list – taj raskošni, veliki list često prođe nezapaženo, a zapravo nosi pravo blago.
Od njega radim čaj kad osjetim da mi tijelo traži ravnotežu.
Čaj od smokvina lista pomaže kod regulacije šećera u krvi, snižava krvni tlak, olakšava disanje kod bronhitisa, i umiruje probavne tegobe i nadutost.
Blagog je, travnatog okusa, nježan za želudac i dovoljno blag da se pije svakodnevno.
Sirup od listova – ljetna svježina
Od istih listova radim i sirup – prava ljetna svježina. Kuham ih s vodom, dodam limun i malo šećera. Sirup je lagan, osvježavajući, s notom zelenila i sunca. Poslužujem ga rashlađenog, s kockicom leda i kriškom limuna – kao da u čaši držim djelić ljetnog popodneva.
A za kraj – podijelila bih sa vama slatku čaroliju koju mi je otkrila moja draga susjeda Dragica.
Ona je žena toplih ruku i vedrog pogleda, uvijek s nekom dobrotom u džepu – bilo da je riječ, osmijeh ili komadić svog vremena koji nesebično daruje.
Njezin recept za smokve u rumu čuvam s posebnom pažnjom, jer u njemu ima više od okusa – ima srca.
Dragicine smokve u rumu
Smokve složim jednu do druge u lonac. Dodam pola decilitra vode, tek toliko da ne zagore.
Pospem s malo šećera – ne previše, jer one već donose svoju slatkoću. Kuham ih dok voda ne ispari, lagano ih okrećem, a kad zarumene i malo se zapeku, dodam rum.
Tada miris ispuni cijelu kuću. Kuhamo još nekoliko minuta, tek toliko da rum lagano ishlapi i da ostane samo njegova topla, duboka nota.
Vruće smokve pažljivo stavljam u sterilizirane staklenke, zatvaram i ostavim da se ohlade pod dekicom – kao što su to radile naše none.
Smokva me uvijek podsjeti da je priroda najljepša kad je jednostavna. Da liječi, hrani, veseli – sve u jednom plodu.
A kad uz nju stoje ljudi poput Dragice i trenuci s mojim curicama – znam da imam sve što mi treba.
Do idućeg biljnog susreta,
s ljubavlju,
Leonora
Tekst i foto: Leonora Surian Popov
