Trkačica Jasmin Paris postala je prva žena koja je završila Barkley Marathon, ekstremnu pješačku utrku koja zahtijeva od sudionika u ruralnom Tennesseeju da prijeđu 100 milja po neravnom terenu za ne više od 60 sati.
40-godišnja Paris, iz Midlothiana u Škotskoj, završila je utrku s jednom minutom i 39 sekundi zaostatka, što ju čini jednom od samo 20 ljudi koji su završili Barkley otkako je produžen na 100 milja 1989. Na kraju utrke, Paris je pala na tlo ispred žutih vrata koja označavaju start i cilj natjecanja. “Posljednje minute bile su tako intenzivne, nakon svog tog napora svelo se na sprint uzbrdo, pri čemu je svako vlakno mog tijela vrištalo da stanem”, rekla je Paris.
Noge su joj bile prekrivene posjekotinama i ogrebotinama do trenutka kada je stigla do kraja utrke. “Nisam ni znala jesam li uspjela kad sam dotaknula vrata”, dodala je. “Upravo sam dala sve od sebe da stignem tamo, a onda sam se srušila, hvatajući zrak.”
Paris je rođena 1982. godine u Edinburghu, radi kao veterinarka, majka je dvoje djece.
Barkley je započeo 1986., nakon što je njegov osnivač, Gary Cantrell, saznao za bijeg iz zatvora Jamesa Earla Raya, čovjeka koji je ubio dr. Martina Luthera Kinga Jr.
Ray je bježao osam milja tijekom 54 sata kroz divljinu Tennesseeja. Cantrell je mislio da bi sam mogao bolje proći i počeo je crtati rute unutar Frozen Head State Parka. Zatvor je bio duž staze utrke, koja se može mijenjati svake godine i zahtijeva od sportaša da često trče po bespuću. Pravila za ulazak u utrku su zagonetna. Barkley se ne oglašava. Od kandidata, maksimalno njih 35, traži se da predaju esej u kojem objašnjavaju zašto se žele natjecati, uz startninu od 1,60 USD. “Ne postoji web stranica, a ja ne objavljujem datum utrke niti objašnjavam kako se prijaviti”, rekao je g. Cantrell u intervjuu za The New York Times 2013. godine. “Sve što trkače čini psihički stresnijim je dobro”, dodao je.
Noć prije natjecanja, trkači moraju biti oprezni zbog zvuka školjke koja označava sat vremena do početka utrke. Cantrell označava početak utrke paljenjem ceremonijalne cigarete. Kako utrka napreduje, trkači moraju pronaći knjige koje su razbacane po stazi i ukloniti stranicu koja odgovara njihovom dodijeljenom broju kako bi dokazali svoj napredak. Oni predaju stranicu iz svake knjige gospodinu Cantrellu, dok završavaju svaki krug. Nema oznaka staze, a trkači moraju zapamtiti stazu prije nego što počnu. “Ako postoji jedna stvar koju sam naučila od Barkleya,” rekla je Paris, “to je da nikad ne znaš za što si sposoban dok ne pokušaš.”
Barkley Maraton nazvan je “utrkom koja jede svoju djecu” i “utrkom na kojoj umiru snovi”.
