Kad skijanje može biti savršeno, a istovremeno i diskontno

Nevelik je broj onih koji su u životu stali na skije, a ne znaju za Madonu di Campiglio. Poznata je ona i neskijašima, naprosto – zvučnog je imena i dovoljno je jednom čuti za nju, ostane u uhu.

Osim tog audio aduta, Madonna (lokalci je u stvari zovu samo – Campiglio) ih ima mnoštvo. Prelijepo mjesto, izvanredne skijaške staze o kojima se brine kao da se radi o dojenčetu, restorani, barovi, klubovi. Ok, noćni klubovi na čelu s kultnim Des Alpesom, spavaju nešto dulji zimski san. Ali probudit će se i oni jednom, bit će opet živo u Madonni.

Dakle, ako govorimo o svemu onome što Madonnu uz Cortinu d’ Ampezzo čini najboljim skijalištem u Italiji, priča će biti preopsežna. Sjajno je – sve. I to sve, naravno, košta. Jer koštati mora.

Teško ćemo u Madonni pronaći pristojan smještaj za manje od 100 eura po osobi, a cijene idu i do 500 eura. Za vrhunski komfor.

Ali postoji tu kvaka 22. Nije otkrivanje tople vode, mnogi znaju za tu tajnu koja tajna odavno nije. Ali ne bi bilo loše ponoviti gradivo.

Diskontna Folgarida

Folgarida i Marilleva mjesta su spojena skijaškim stazama s Madonom. Baš kao što je to i Pinzolo, samo na drugu stranu. Marilleva je već ugostila solidan broj Hrvata (govorimo o tisućama) proteklih petnaestak godina; ima povoljan smještaj na skijaškoj stazi, veliki kapacitet i posve dovoljan komfor.

Folgarida je, međutim, mjesto nešto drugačijeg koncepta. Riječ je o dvadesetak hotela koji čine kompaktnu cjelinu pa gost stječe dojam da je u gradiću. Ima tu i dućana, restorana, ima i jedan veliki prostor koji se dvaput tjedno pretvara u noćni klub. Hoteli su u rasponu od korektnih do sjajnih. Ali ni ti sjajni nisu skupi. I tu dolazimo do light motiva ove priče, do misli s početka teksta. Folgarida je upravo zato izvaredan izbor, jer nudi puno za malo.

Primjerice, hotel Luna. Četiri zvjezdice, bazen, saune, velike sobe, odličan restoran, perfektan staf. Slučaj je htio da je hotel u suvlasništvu Denisa Širića, spretnog hrvatskog businessmana koji pedantno sluša svaku riječ, pohvalu i kritiku Luninih gostiju. I, uz asistenciju pratnera Luce, reagira. Uostalom, gospodin Širić upravlja tvrtkom Hotel Klinik (nalazi se u Trentu) kojoj i jest glavna zadaća – pomagati hotelima u pronalaženju savršensva.

Luna je, da skratimo, odličan hotel u kojem doista sve štima savršeno. U pandemijskim uvjetima čak.

150 kilometara savršene bjeline

Možda se nekome 150 kilometara staza neće učiniti astronomski velikom brojkom. Da, postoje skijališta s dvostrukom, trostrukom pa čak i četverostrukom kilometražom (Les Trois Vallees), ali posebnost ove regije je u kvaliteti staza. Gotovo da ne postoji stazuljak, usko grlo, neke nepotrebne staze i žičare. Sve je posloženo maksimalno praktično i efikasno, od jednog se kraja skijališta (Marilleva ili Folgarida) do drugog (Pinzolo) stigne za manje od dva sata, ako ste prosječan skijaš. Brzancima će to putovanje trajati i kraće.  Tu je i čuveni Groste, najviši dio skijališta, poznat i po nekad redovnim zimskim mitinzima Ferrarijevog teama. Sunčan i bijel gotovo uvijek, Groste ima posebno mjesto „u notesu“ svakog ozbiljnijeg skijaša.

Preporuka je jasna, iskrena i precizna: odsjesti u Folgaridi, skijati po cijelom sustavu. S tim da treba znati kako je i ona manje poznata polovica, Folgarida-Marilleva izazovna, ima široku lepezu staza. Za početnike, za napredne, a nekoliko je i vrlo ozbiljnih crnih staza. Bile su dobre Janici Kostelić kad je prije 25 godina osvajala Trofeo Topolino, neslužbeno svjetsko prvenstvo za skijaše kadetskog uzrasta, bit će i vama.

D. F.