Odgledali smo španjolske koreogfrafije „Glitch“ i „Bound“

328

Thomas Noone Dance (ES)
Koreograf: Thoman Noone
Glazba: Borut Kržišnik (Glitch); Felipe Perez Santiago (Bound)
Plesači/ce: Alba Barral, Javier G Arozena, Silvia Albanese, Jeronimo Forteza, Arnau Castro

„Glitch“
Temeljena na strukturiranoj improvizaciji, predstavu „Glitch“ donosi četvero izvrsnih plesača koji Noonovu koreografiju iznose pred publiku s iznimnom mekoćom pokreta unatoč fizički vrlo zahtjevnoj, intenzivnoj koreografiji. Vrlo kaotična, intrigantna i ritmom oskudna glazba slovenskog skladatelja Boruta Kržišnika upotpunjuje jezik pokreta i koreografski potpis Noona kojim progovara o unutarnjim previranjima, Agresivni, nametljivi, pomalo grubi pokreti kojima plesači odguruju jedni druge pa čak i guše podsjećaju na nesretne, manipulativne i dominantne međuljudske odnose koje rezultiraju nezadovoljstvom, tugom, stanjem opće bespomoćnosti pa čak i depresijom.

Bez suvišnih virtuoznih plesnih bravura, Thomas Noone donosi pred publiku jednostavan no vrlo efektan, vrlo vješto i intenzivno iskoreografiran suvremeni ples u kojem se pažnja minuciozno poklanja svakom i najmanjem plesnom pokretu. Iako koreograf ističe kako ga kao autora zanima plesna apstrakcija, uz pomoć plesača u izvrsnoj fizičkoj i psihičkoj kondiciji uspješno je dočarao svoju interpretaciju mogućih pogrešaka u našim sistemima, nepravilnostima u ljudskoj prirodi.

„Bound“
Specifični plesni izraz Thomasa Noonea prepoznaje se i u plesnom komadu „Bound“ kojim istražuje odnos slobode i ograničavanja pa se senzibilitet plesnih sekvenci iščitava kao i u prethodnom komadu. Kroz česte grupne plesne sekvence, preferirana tria i duete te uz vrlo rijetke solo plesne dionice, autor i ovom koreografijom naglasak stavlja na fizički zahtjevne i vrlo precizne pokrete koje od plesača traže maksimalnu snagu i izdržljivosti, te uz brojne i raznovrsne skokove, inovativna rješenja podizanja, okretanja i prenošenja tijela pleše po rubovima opasnog, riskantnog interpretirajući nelogičnosti u kaosu koje prouzrokuje uskraćivanje slobode i utjecaj na mogućnosti izbora. Prekrasna emotivna, na trenutke mediteranska glazba Felipea Pereza Santiaga koja u dijelovima koreografija postaje dominantna nad plesnim izvedbama u drugima već ostaje glazbena pozadina koju nadjačava pokret simbolizirajući borbu između kontrole i pobjede nad njom te mira i toliko željene stabilnosti koji konačno nastupaju kao osvojena nagrada. Kao i „Glitch“, „Bound“ prepoznatljivim koreografskim potpisom te vrhunskim plesačima potvrđuje visoke standarde koje Thomas Noone Dance kao plesna kompanija stavljaju pred svoje plesače. Izbjegavajući priču te stavljajući naglasak na jednostavnost i ljepotu koreografije i zanimljivih plesnih pokreta, „Bound“ itekako ostavlja dovoljno prostora za iščitavanje poruka i emocija iz vrlo interaktivnih plesnih slagalica odličnih plesača.

Diana Batinić