‘Iako ništa nije savršeno Spitfire je uspio doći vrlo blizu savršenstva’.
Priča o Spitfireu počinje tridesetih godina prošlog stoljeća. Dolaskom Adolfa Hitlera na vlast nacistička Njemačka je munjevitom brzinom obnovila proizvodnju i razvoj vojnih aviona. U to vrijeme britansko vojno zrakoplovstvo se zasnivalo na zastarjelim dvokrilnim lovcima. Reginald Mitchell, britanski konstruktor-dizajner, uglavnom hidroaviona za tvrtku Supermarine, boravio je izvjesno vrijeme u Njemačkoj i među prvima uvidjeo potrebu za razvojem nove generacije lovačkih aviona isključivo jednokrilaca-kao protutežu Nijemcima.
Mitchell je kao osnovu za novi lovac uzeo svoje postojeće dizajne i rješenja sa iznimno uspješnih hidroaviona te nakon mnogobrojnih problema, izmjena i poboljšanja 1936. novi lovac Spitfire je prvi put poletio. Bio je to elegantan avion potpuno metalnog dizajna- Spitfire je bilo iznimno teško serijski proizvesti, novost su bila i tanka elipsoidna krila koja su omogućavala odlične manevarske osobine i povećanu brzinu. 1938. godine prvi primjerci Spitfirea su ušli u sastav britanskog kraljevskog zrakoplovstva (RAF), ne samo da je elegantan lovački avion dočekan sa oduševljenjem nego je i odluka da RAF naruči tristotinjak Spitfirea bila presudna u zračnoj obrani Velike Britanije Spitfire je pokretao dvanaestcilindrični Rolls-Royce ‘Merlin’ motor sa 1030 konjskih snaga te mu je krajnja brzina bila 588 km/h, bio je naoružan sa osam mitraljeza. Otprilike u isto vrijeme pojavio se i drugi britanski legendarni lovac iz drugog svjetskog rata Hawker Hurricane koji je bio sporiji od Spitfirea no nosio je više municije i bio nešto stabilniji prilikom mitraljeske ili topovske paljbe.
Početkom drugog svjetskog rata Britanija je sa dva nova lovca i radarskim sistemom , tada jedinim na svijetu, donekle spremno dočekala napad Nijemaca. Spitfire je u početnim danima rata bio i izviđački avion-opremljen najsuvremenijim fotografskim uređajima u ono vrijeme. Zbog velike brzine i visine na kojoj je operirao- do 7 000 metara bio je nedostižan za njemačke lovce.
Prava iskušenja za Spitfire i Hurricane su počela polovinom u rujnu 1940. njemačkom operacijom Adlertag-orlov dan, koju je osobno isplanirao Herman Gering zapovjednik njemačkog ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe). Geringova zamisao je bila potpuno onesposobiti britansko zrakoplovstvo i time stvoriti osnovu za kopnenu ofenzivu na Britaniju. Tokom jeseni 1940. Nijemci su sustavno uništavali britanske zrakoplove i zračne luke. Spitfire i Hurricane lovci i posade pružali su dostojan otpor njemačkim bombarderima i Messerschmitt 109 lovcima, no enormni gubici u ljudstvu i zrakoplovima kod Britanaca nagovještavali su potpuni krah Britanaca. Neočekivano i u spasonosnom trenutku za Britance, Hitler je odlučio napade Luftwaffea preusmjeriti na napade i bombardiranje Londona i drugih velikih gradova. To je dalo vremena tada vitalnoj britanskoj avioindustriji da nadomjesti izgubljene Spitfire i Hurricane aparate.
Spitfire je postao simbol otpora, a kasnije i pobjede protiv Nijemaca, iako je Hurricane statistički bio uspješniji u borbama protiv njemačkih zrakoplova. Nijemci su kasnije pokušali povratiti premoć u zraku sa Focke-Wolf 190 zrakoplovom, no i Britanci su neprestano usavršavali Spitfire tako da su kasnije verzije dobile V12 Rolls-Royce ‘Grifon’ motor sa 2050 konjskih snaga ,uz mitraljeze dodana su i dva topa u inaoružanje a uz povećanu brzinu od oko 640 km/h avion je mogao operirati do visine od 13 000 metara. Usavršeni Spitfire mogao je presretati i njemačke V-1 bespilotne leteće bombe, pilot Spitfirea bi krilom odgurnuo V-1 i tako ‘zbunio’ žiroskop leteće bombe, koja bi nastavila putanju u neplaniranom smjeru. Pored osnovne lovac-presretač varijante postojalo je oko 24 varijanti Spitfirea; Seafire modificiran za nosače aviona, lovac-bombarder, trenažni i mnoge druge inačice.
Spitfire je korišten u mnogim zemljama diljem svijeta, neposredno poslije drugog svjetskog rata Šveđani su koristili izviđački Spifire za špijuniranje protiv Sovjetskog Saveza, a u arapsko-izraelskom ratu 1948. koristile su ga obje strane. Ukupno je proizvedeno oko 20 000 Spitfajera a oko pedesetak je još i danas u upotrebi. Ništa bolje ne simbolizira otpor Britanaca u sukobu sa nacističkom Njemačkom nego Spitfire, vjerojatno ne i najbolji lovac u drugom svjetskom ratu no zasigurno najglamurozniji ponajviše zbog elegantne i jedinstvene pojave.
Zoran Šijan
