Hrvatsko društvo likovnih umjetnika poziva vas na otvorenje izložbe Ivana Paulića pod nazivom Metalne Vedute. Izložba je otvorena od 25. studenoga 2025. do 9. prosinca 2025. u izložbenom prostoru HDLU Rijeka, Galeriji Juraj Klović.
U posljednjem opusu Ivana Paulića slikarstvo postaje čin intimnog svjedočenja. Daleko od figuracije i narativne složenosti novog hrvatskog realizma, autor se potpuno posvećuje osobnom izričaju – primarnoj potrebi da vizualizira ono što je zapamćeno, osjetno, prolazno.
Između viđenog i zapamćenog
Svakodnevno smo izloženi bezbrojnim vizualnim informacijama. Gledamo, ali rijetko zaista vidimo. Naša svijest selektira, odvaja bitno od nebitnog, pohranjuje slike u hijerarhiju sjećanja. Ivan Paulić pamti upravo ono što drugi propuštaju – naizgled nebitne situacije, prolazne senzacije kratkog vijeka trajanja.To su međuprostori stvarnosti, primordijalne situacije poput one između odlaska dana i dolaska noći. Slika Diminished dočarava upravo taj moment – pomno prepoznati karmin i payne’s grey na blijedom inkarnatu bilježe doživljaj prolaznog trenutka između smrti dnevnog svjetla i rođenja mraka.
Čistoća pogleda
Za razliku od prethodnih radova obilježenih socijalnim angažmanom i subverzijom, novi opus karakterizira vizualna nevinost. Rad Nebeska crta prikazuje chemtrailove – česta tema ekoloških aktivista – ali za autora nema nikakvo političko značenje. Riječ je o čisto vizualnom doživljaju, zapamćenom trenutku bez dodatnog ideološkog tereta.
Paulić svjesno izbjegava upisivanje značenja u svoje slike. Narativ je sveden na prepoznatljivost vizualne informacije, a doživljaj ostaje precizan. Umjesto estetike, primarna je poetika osobnog.
Materijalizacija neuhvatljivog
Spektar motiva iz posljednjeg opusa raznolik je koliko i svakodnevica sama: RTG snimke polipa, televizijska ikona za odašiljač u kvaru, zamišljeni pejzaži. Sve su to mentalne slike trajno pohranjene u sjećanju, trivijalne i naizgled nebitne u pokušaju racionalizacije.
Paulić se ne bavi ni racionalizacijom ni psihološkim tumačenjima. On ima potrebu materijalizirati te slike kroz slikarski medij – vizualizirati ih kao trajni oblik osjećaja koji dugo nosi u sebi. Nije riječ o dokumentiranju viđenog, već o reprodukciji unutarnjeg doživljaja.
Slikanjem autor stavlja navodnike na već izgovoreno, reproducira već doživljeno i prolazno upisuje u trajno. Platno postaje mjesto gdje se neuhvatljivost opredmećuje, gdje se sjećanje na pojave koje stvarnost čini neopipljivima konačno materijalizira.
Sveprisutno nevidljivo
Motivi koje Paulić slika kontinuirano su prisutni u našem fizičkom okruženju i osjetilnoj memoriji, ali ih rijetko svjesno opažamo. Ove (ne)obične slike iz njegovog vizualnog iskustva kao da su čekale trenutak materijalizacije.
Promatračima će se slike učiniti poznatima – već viđenim motivima sveprisutnih pojava, no nikad dovoljno bitnima da bi im se pridavala posebna pažnja. Upravo proces njihova “rastakanja” i nestajanja u stvarnosti čini ove pojave nezamjetljivima.
No zapamćeni doživljaj i osobna interpretacija daju im važnost. Izraziti sebe kroz taj doživljaj, bez ikakvog društvenog angažmana – to je osnovni motiv predstavljenog opusa. U vremenu kada sve zahtijeva značenje, poruku, komentar, Paulić bira čistoću trenutka i iskrenost sjećanja.
Njegova platna svjedoče da je nekad dovoljno samo vidjeti – i zapamtiti.
Radno vrijeme galerije
Otvorenje izložbe bit će u utorak, 25. studenoga 2025. u 19 sati
Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b.
Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.
