Živjele maškare!

547

Gotova je još jedna sezona od maškara. U našem riječkom kraju maškare su oduvijek bile više od samog običaja. One su uvijek prilika da se ljudi mobiliziraju na razamišljanje i od svega što im se događalo naprave najpozitivniji mogući cirkus. Kroz maškare ljudi jasnije artikuliraju svoje stavove o društvenim događanjima, politici i istaknutim pojedincima. Ljute se, ismijavaju, pozdravljaju ili samo ukazuju, ali u svakom slučaju postaju aktivniji članovi društva nego li su to ostalih dana u godini. Paradoks je u tome što tek s maskama na licu ljudi postaju otvoreniji i, usuđujem se reći, izravniji, iskreniji. Kao da nam maske pomažu da budemo svoji. Kao da je psihološki lakše i jednostavnije pokazati svoj stav u nečije tuđe ime, u ime naše maske. Međutim, maske u stvarnom životu, sve one uloge koje iz dana u dan igramo neće imati isti učinak. One nam zamagljuju pogled na stvarnost i „pomažu“ da ne dođemo u dodir sa samim sobom. Uvijek nasmijani ili uvijek patetični, strogi poslovnjaci, blage kućanice, tolerantni partneri, milosrdni „samaritanci“, vječni dječaci i djevojčice i monoge druge uloge zapravo nam služe da se bolje snalazimo i da rijetko reagiramo u skladu sa svojim iskrenim uvjerenjima, ako ih uopće poznajemo. Zato je važno iz dana u dan postajati svjesniji samih sebe, upoznavati svoju prirodu, suočavati se i s onim stvarima koje nam ne služe na čast, e da bismo ih mogli mijenjati na svoje i dobro drugih. Kažu mnogi – bolan je to proces, ali – učinkovit. Jer će se maske poskidati, a naše samaritanstvo ili blagost, ili ljutnja, ili strogoća postat će samo dio mozaika cijele, divne ličnosti koja nije samo ovo ili ono. Koja nije identifikacija s nekim vanjskim odrednicama, nego koja je sama za sebe kompletna i kao takva – najbolja.

Onda ćemo lakše moći, ne samo iskazivati svoja mišljenja jer ćemo ih i bolje poznavati, nego i živjeti općenito.

I zato – neka s karnevalskim maskama padnu i one naše ljudske. Moći ćemo biti konstruktivno slobodniji i drugih dana u godini. Ne samo za vrijeme maškara.

Ana Marija Vizintin