Riječ je o mladom, talentiranom i ambicioznom glazbeniku, a sada i glavnim gostom dirigentom i muzičkim savjetnikom Opere HNK u Rijeci. U sklopu današnje konferencije za medije na kojoj je predstavljen baš on- Ville Matvejeff, riječki su ga kolege, ne samo ponosno predstavili, već i dobrano nahvalili. Nakon konferencije, popričali smo s Villeom, da saznamo što je to što ga je vezalo za Rijeku.
Sudeći po konferenciji za medije, u Rijeci ste itekako dobro prihvaćeni. Kako ste se snašli ovdje?
Istina. Pa, rekao bih da je vrijeme koje provodim u Rijeci poprilično intenzivno. Standardni radni dan krećem dolaskom u kazalište u jutrarnjim satima, a onda krećemo s probama, sastancima, pod pauzom odem na ručak, pa na novu probu ili nastup. To je tijek mog dana ovdje, tako da već imam omiljene kafiće i restorane gdje ručam, pa i omiljene šoping zone gdje provodim ono rijetko slobodno vrijeme. Vikendima pak, jako volim ‘zalutati’ po okolici Rijeke. Bio sam nekoliko puta u Opatiji, na Trsatu i vidio sve ono lijepo što se ima za vidjeti u blizini grada. Rijeka mi je zaista lijepa, pa iskreno uživam u svakom trenutku.
Znači, volite lutati…
Volim skijanje inače, ali vrijeme u Rijeci trenutno mu i nije baš naklonjeno (smijeh). Ma ne, moram reći da mi je vrijeme provedeno ovdje u Rijeci vrlo organizirano i posloženo unaprijed. Većinu vremena provedem u kazalištu, sastajem se s ljudima, naglasit ću, vrlo interesantnim ljudima s kojima uživam u razgovoru. Rekao bih da je rad u operi uvijek rad 24 sata na dan. Idete u operu, živite u operi i za operu. Nakon nastupa ili probe, odlazite s kolegama na piće, družite se i u opuštenoj atmosferi radite planove za novi radni dan.
Ville Matvejeff ponovno nastupa u Zajcu
Kako je uopće došlo do suradnje s riječkom Operom?
Došao sam u Rijeku prvi put prije oko godinu dana, samo kako bih vidio kazalište i upoznao ljude. Pogledao sam tada ‘Fausta’, a ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević imao je neke ideje oko suradnje. Ostali smo u kontaktu, puno smo razgovarali o tome što bi konkretno zajedno radili i na kraju smo krenuli s nekoliko koncerata i nekoliko produkcija opere u ovoj sezoni. Pripremili smo i ‘Don Giovanni’ u produkciji koju smo napravili u Finskoj u sklopu projekta New Generation Opere, čiji sam umjetnički ravnatelj, a koji, rekao bih, predstavlja vrlo uzbudljiv vizualno filmski hibrid opere. Eto. Tako je sve počelo, a posao s Rijekom je nastavljen. Presudno u tome jest činjenica da imamo vrlo slične ideje o tome kako bi se opera trebala razvijati, na koji način komunicirati s ljudima. Izuzetno smo lako pronašli zajedničke temelje za suradnju.
Riječki HNK predstavio operni i koncertni program
Vrlo ste mladi. Gdje se vidite u budućnosti?
Svi mi imamo snove o svom životu i svojoj karijeri. Ja mogu zamisliti puno opernih kuća u kojima bih itekako volio jednoga dana dirigirati. Za mene je glazba uvijek potraga za savršenstvom. Tako uvijek težim situacijama u kojima surađujem s najboljim mogućim ljudima. S druge strane, vidim svoju svrhu kao dirigenta i kroz pomaganje ljudima, glazbenicima da izvuku ono najbolje iz sebe. Mislim da je to temelj moga posla. S druge strane, rekao bih da kada bih se vratio samo tri godine unatrag, ne bih ovako zamišljao svoju budućnost. Vrlo je teško stoga procijeniti gdje se vidim za nekoliko godina.
Ne volite planirati?
Ne bih rekao da ne volim planirati. Ne volim raditi generalne planove, putove s kojih ne skrećem. Jako sam sretan s činjenicom da sada surađujem s dva orkestra, operom, festivalom… Zaista osjećam da sam na pravom putu. A gdje se vidim? Hoću iz sebe i kroz svoj rad izvlačiti ono najbolje što današnja glazba nudi. Isto tako, kada govorimo o budućnosti, ali o 10 ili 20 godina unaprijed, hoću naći više vremena za stvaranje glazbe, jer to je uistinu moja velika strast. Pisanje glazbe.
Je li vaš život posvećen karijeri?
Zadnje vrijeme se zaista trudim odvojiti svoj privatni život od karijere. Stvar je u tome što, otkad postojim, vodim vrlo intenzivan život. Od mojih početaka bavljenja glazbom, a posebice profesionalno, u mom je životu fokus glazba. Kada toliko intenzivno radite, možete s lakoćom ‘potegnuti’ i 80 sati tjedno i ne osjećati se iscrpljeno. Naravno, govorim o bavljenju glazbom. No, ono bitno jest da ipak imate svoj privatni život, svoje prijatelje, obitelj. Meni je to, s obzirom na brojna putovanja, postao pravi izazov.
Je li tako oduvijek?
Posljednjih 5 godina svakako jest.
Koliko još?
(Smijeh) Koliko izdržim… Ne znam. Imam jako puno planova. Znam gdje sam otprilike unutar sljedećih 5 godina.
Rijeka- Helsinki? Mogu li se uopće vući takve usporedbe?
Naravno. No, ono što najviše volim u Rijeci jest da je jako otvorena. Neću reći da moj rodni grad Helsinki to nije, no ima ovdje nešto specifično. Možda je do vremena, ali ljudi imaju neki temperament zbog kojeg je vrlo lako uspostaviti komunikaciju s njima. Ljudi vrlo jasno pokazuju svoje osjećaje ovdje. U Finskoj su ljudi, naročito zimi, vrlo depresivni. Hodaju okolo gledajući u pod i šuteći. Evo, ovaj će vam vic najbolje dočarati situaciju. Kako možeš prepoznati da li Finac razgovara s tobom ili sam sa sobom? Po tome što kada govori sam sa sobom gleda u svoje, a kada govori s tobom, u tvoje cipele.
To zvuči pomalo tužno…
Ma ne. Malo je pretjerano, ali govori i o vrsti crnog humora koji volimo mi Finci.Ono što me fascinira kod Rijeke je reljef. Planine, more… zaista magično. Volim uzeti vremena i samo promatrati tu atmosferu, jer gradovi u Finskoj su vrlo različiti. Svakako sam uzbuđen zbog vremena koje ću još provesti u Rijeci.
Hvala vam na razgovoru!
Hvala vama na interesu i svakako svih večeras pozivam na premijeru!
Lana Klobas
Komentari