„Pozdrav raskopanom Zagrebu i ljudima koji su ga raskopali: sada barem podsjeća na pravi, moderni grad“ tješio je svoje čitatelje daleke 1976. veliki novinar i pisac Veselko Tenžera. Znao je taj u svojoj zbirci priča „Zašto volim Zagreb“ naći lijepu, ljekovitu i utješnu riječ baš za svakoga tko je u žiži ljeta poslom ili besparicom zapeo u metropoli, a za to, vjerujte, treba i srca i spisateljskog talenta. Zagreb, da se ne lažemo, od druge polovice srpnja pa sve do kraja kolovoza uopće nije lako voljeti. Oni skloni samoobmani reći će vam da su ceste romantično prazne. Da triput brže autom stignete na posao. Da je toliko slobodnog mjesta da možete parkirati pod repom konja bana Jelačića na glavnom gradskom trgu. Da kavu na Cvjetnom dobijete prije nego trepnete, dok ostatak godine konobara morate loviti kaubojskim lasom da bi dobili jutarnju dozu kofeina… OK, kažem takvima: lakše parkiraš, brže voziš, ekspresno dobiješ espresso u kavani i od toga te prolaze takvi trnci užitka? Možeš mislit’ kako bi te na Cresu ili Visu nerviralo čekanje da te konobar posluži… Smijemo se tako našim zagrebačkim mukama, lažemo sami sebe i skrušeno zaključujemo da sad obožavamo i ono malo društvenih događaja koje u življem dijelu godine ne bismo ni spomenuli, a kamoli posjećivali. Spas za zagrebačke „luzere“ i turiste u srpnju i kolovozu definitivno je „Ljeto na Strossu“, manifestacija koja se odvija u najljepšoj ulici Gornjeg grada.
Na Strossmayerovom šetalištu svaku ljetnu večer imate besplatne koncerte, dok ne pade mrak od sunca vas čuva dugi, vijugavi drvored starih kestena i velika je šansa da ćete zavoljeti neki jazz, swing ili sevdah sastav za koji prije toga nikad niste čuli. Na Strossu su svoji na svome i brojni stranci na privremenom radu u Zagrebu, koji jedva znaju riječ hrvatskog zucnuti, ali ih iskreno oduševljava sve što je naše. U jednoj večeri, tako, stignete upoznati Japanku imenom Eko, koja je stigla na poslijediplomski studij i želi naučiti sve o Titu, socijalizmu i raspadu Jugoslavije. Taman kad pomislite da ste popili bevandu viška, Eko će vam na mekom engleskom rastumačiti da je u srednjoj školi upoznala Jasminku, Bosanku koja je s ocem diplomatom doselila u Japan i kako je njoj, jednoj rođenoj Japanki, Balkan otada trajna opsesija. Ovakve priče možete čuti samo za sparnih zagrebačkih noći na Strossu. Ili Kanađanin Drago, po imenu možete naslutiti da je čovjek naše gore list. Drago jedva natuca hrvatski, u jednom trenutku je odlučio iz Vancouvera trajno preseliti u Zagreb i kaže da nije požalio. Voli hrvatsku spontanost, voli to što nam svaki trenutak u danu nije isplaniran, a najviše mu se sviđa što se može uvaliti u naše društvo na Strossu, a da nitko ne pomisli da je čudak. I onda, a to opet Zagreb nudi samo ljeti, doznate da je Drago sjajan tip koji je riskirao siguran posao, ostavio stari život i uspio. Danas izdaje Croatian Review, lijepo dizajnirane novine za strance u Hrvatskoj, distribuira ih u marine, hotele i aerodrome i po svemu, odmah na prvu, shvaćate da se radi o poduzetničkoj priči s happy endom. Dragi stranci poput Eko i Drage fenomenalno dođu da nas podsjete koliko vrijedimo jer su toliko iskreno oduševljeni Lijepom našom, da se i sami u trenu pretvorimo u ponosite patriote. Nadahnjuje to što su ovi ljudi u svoju zagrebačku priču krenuli od nule, ne znajući ni jezik, ni ljude, ni mentalitet…
Ma, toliko smo se zanijeli ozračjem sa Strossa da smo skoro zaboravili što nam to još Zagreb nudi ovog ljeta! Najčuveniji domaći pijanist Ivo Pogorelić nastupa 27. srpnja u sklopu „Zagrebačkih ljetnih večeri“ u atriju Klovićevih dvora, uz cijenu ulaznice od 300 kuna.
Za ljubitelje teatra na otvorenom, na Opatovini se cijelog ljeta izvode predstave glumačke družine Histrioni na čelu sa Zlatkom Vitezom. Svi koji su ljeta provodili uz Histrione, reći će da se radi o kazalištu koje nasmijava i produljuje život, za razliku od velikog dijela teatarske scene u metropoli, koja prečesto šokira i sablažnjava, a nudi tako malo odgovora.
Da nam ovaj izvještaj ne bi prošao bez sporta, u duge ljetne dane se zabavljamo prognozama hoće li najbrži čovjek na svijetu Usain Bolt zaista doći na „Hanžekovićev memorijal“. Za atletskog geparda navodno treba izdvojiti oko 100 tisuća eura, a na to je, priča se, spreman nitko drugi nego ozloglašeni Dinamov gazda Zdravko Mamić. Kad vas svojim psovanjem i žestokim javnim nastupima tako često vrijeđam, valjda mogu jednom radi iskupljenja dovesti to čudo od Bolta, valjda računa impulzivni Zdravkec. Dakle, ako ćete cijelo ljeto zaobilaziti Zagreb, svratite barem početkom rujna, da uživo vidite kako trči najbrži sin vjetra ikad.
I da se kratko vratimo na Tenžeru s početka priče. Neće se Zagreb puno kopati ovog ljeta, kao daleke 1976. Presušila gradska blagajna. Bandić nam je objasnio da je u godinama blagostanja svima dijelio šakom i kapom, a sada, jao si ga nama, nema ni za one kojima je zaista potrebno. To se, da se našalimo, zove odgovorna politika.
Toni Matejaš
