Sebastian Bieniek jedan je od najpoznatijih suvremenih umjetnika, koji već godinama plijeni pažnju razovrsnošću umjetnosti kojom se bavi, u koju osim stvaranja slika spadaju i politički aktivizam te performansi.
Trenutno smješten u Berlinu, prije nekoliko mjeseci serijom fotografija “Doublefaced” privukao je pozornost javnosti diljem svijeta.
S umjetnikom smo popričali o njegovu aktualnom radu, ali i ovom prethodnom te planovima za budućnost.
U Vašim portretima naziva „Doublefaced“, vidimo kako samo malo olovke za oči i ruž mogu stvoriti novu osobu na nečijem licu. Odakle je došla ideja i koji je bio konačni cilj?
Ustvari, smatram da sam ja najljenija osoba na svijetu, stoga koristim – za sve – najbrži, najdirektniji i najljeniji put. Ovo je ustvari moj cilj, pošto ljudi ne mogu vjerovati da stvari mogu biti toliko jednostavne. Previše su naviknuti na definiciju kvalitete koju je stvorila industrija, a industrija govori putem reklama svake godine ovo: ove godine je novije, bolje, kompliciranije, stoga ovo više vrijedi – bolja je kvaliteta.
Stoga, ljudi na kraju povjeruju u to, vjeruju da se kvaliteta nalazi u novom, kompliciranom itd. ustvari je suprotno. Kvaliteta je nešto jednostavno, bezvremensko,kvaliteta je u dojmu „to je to“.
Serijal slika „Doublefaced“ je primjerice u ovom trenutku imitiran diljem svijeta. No, kada vidite što ljudi imitiraju i na koji način to rade, tada shvaćate da crtaju lice sve točnije, pošto smatraju da je to bolje. No, upravo je suprotno.
Tajna nije u točnosti, pošto je točnost već točnošću objašnjena, jedino jednostavnost i slučajnost imaju tajnu koja ne može biti objašnjena, pošto nije stvorena tehnički ili upornošću, već na savim drugačiji način. Na način koji ne može biti kategoriziran. A stvari koje se ne mogu kategorizirati čine ljude nervoznima, jer bez stavljanja u određenu kategoriju ljudi su prisiljeni razmišljati o određenoj stvari. Ne mogu se tome othrvati.
Previše smo navikli razmišljati prema kategorijama, smatram da uopće ne možemo razmišljati bez razmišljanja na taj način. Stoga razmišljanje mora biti slično, ili isto kategoriziranju. Moj je zaključak kako što manje stvari koje činiš spadaju u određene kategorije, ljudi više moraju razmišljati o njima, raditi s njima i teže će ih zaboraviti.
Doublefaced ili dvoličan je riječ s negativnom konotacijom. Je li moguće nacrtati novo lice i vidjeti ga u pozitivnom svjetlu?
Ne smatram da je dvoličnost negativna, ustvari mislim da je pozitivna. Znači da uvijek imate izbor. To je za mene vrlo pozitivno.
Mora li umjetnost biti ozbiljna? Je li možda serija slika „Homeland security“ Vaš najozbiljniji rad?
Ne, umjetnost ne mora biti ništa i ne mislim da je to moj najozbiljniji rad. To je samo serijal slika. Smatram da je moj budući rad, uvijek moj najozbiljniji rad, jer ga se najviše bojim.
1998. godine spalili ste gotovo sve slike koje ste učinili u prethodnih pet godina i njihov pepeo pretvorili u nove slike. Planirate li ponoviti taj projekt nazvan „The Phoenix Paintings“? Žalite li zbog toga?
Ne. Da planiram uništiti svoje slike opet, izgubio bih volju da ih stvaram.
Knjiga „Realfake“ polučila je velik uspjeh. Planirate li izdati novu knjigu?
Da, planiram napisati novu knjigu. Štoviše, probam to učiniti svaki tjedan, ali još uvijek me strah. Strah me početka, stoga ovo je razdoblje mog najozbiljnijeg rada.
Tko je Vaš omiljen suvremeni umjetnik?
Biti ću iskren, moj omiljeni suvremeni umjetnik je Sebastian Bieniek. Kada bih pronašao nekog tko mi se više sviđa od njega, odmah bih prestao raditi.
To nije zato što ja smatram da je Sebastian Bieniek toliko dobar. On je moj omiljeni umjetnik jer sam više zainteresiran za njega i njegov život, nego za život bilo kojeg drugog suvremenog umjetnika, a umjetnost je za mene bez osobe umjetnika ništa. Stoga, kada promatram umjetnost, promatram umjetnika, a Sebastian Bieniek je umjetnik kojeg najviše promatram. Najmanje tri puta dnevno u kupaonici.
Pronašla sam Vaš citat “Kunst zu machen ist schwiergier als gute Kunst zu machen.” (Teže je raditi umjetnost, nego dobru umjetnost.) Vrlo je zanimljiv, možete ga pojasniti?
Kada smatraš da stvaraš „umjetnost“, mnogo je teže stvarati umjetnost nego kada to ne bi mislio. Ili – prekini se praviti da stvaraš umjetnost i stvarati ćeš ju. To je nešto kao „Prekini tražiti i naći ćeš“.
Razgovarala: Ana Vuković
Foto: Sebastian Bieniek
Komentari