Poznato je da su najbolji izumi ili dizajni zapravo oni najjednostavniji, Mini Morris zasigurno spada u najinovativnije i najdopadljivije automobile 20. stoljeća. Legendarni Mini je razvijen za nešto više od dvije godine, što je iz današnje perspektive nepojmljivo. Kao i činjenica da je cjelokupan razvoj Minija odradio jedan genijalni automobilski dizajner i nekoliko inženjera i crtača- bez dizajnera stilista, istraživanja tržišta i bez ikakve kalkulacije troškova.
Priča o Mini Morissu započela je 1956., Egipat je ratom i nacionalizacijom oduzeo Britaniji Suecki kanal-glavnu arteriju nekada moćne imperije. Nafta je neizbježno poskupjela te su direktori BMC-a (British Motor Company) munjevito reagirali te dizajneru-konstruktoru Alecu Issigonisu u ožujku 1957. je zadali ‘zadaću’ da konstruira maleni automobil koji bi bio odgovor BMC-a na naftnu krizu. Zanesenjak Issigonis je osnovnu konturu Minija nacrtao na kuverti koja mu se prva našla pri ruci, svoje kreacije je inače crtao i po stolnjacima. Sa nacrtanim grubim linijama na jednoj kuverti je počela jedna od najinteresantnijih priča u povijesti automobilske industrije.
U srpnju 1958. Leonard Lord direktor BMC-a je nakon petominutne vožnje u Mini prototipu naložio Issigonisu da želi da automobil krene u proizvodnju. Interesantno je da je početni motor od 948 kubičnih centimetara zamijenjen sa slabijim motorom od 848 kubičnih centimetra i 34 KS jer se prvobitna brzina od 150 km/h u ono vrijeme smatrala vratolomnom, tako je brzina prvog smanjena na maksimalnih 112 km/h. Mini je krenuo u prodaju u kolovozu 1959. po cijeni od 496 engleskih funti.
Mini je bio automobil elegantnih, jednostavnih i čistih linija. Motor bio smješten naprijed poprečno zbog uštede putničkog prostora a iz istog razloga je i mjenjač bio smješten ispod motora. Tako je i za motor i za mjenjač upotrebljavano isto ulje. Dužina Minija je bila samo 3,05 metra no mjesta za četiri odrasla putnika je bilo dovoljno. Niski centar gravitacije je omogućivao odlične vozne sposobnosti. Iako su Minijevi mali pneumatici izgledali poput onih sa građevinskih kolica- Mini, u nešto jačoj verziji, je bio jedan od najboljih automobila u povijesti rally sporta. Tako je Mini na rally Monte Carlu pobijedio 1964, 1965 i 1967.
Početna prodaja Minija nije išla prema očekivanjima. U pod kabine je dopirala voda a kada, bi se ubacilo u pogrešnu brzinu začuo bi se zvuk poput podivljale zubarske bušilice. No, ti nedostaci su ubrzo otklonjeni. Šezdesete godine prošlog stoljeća u Velikoj Britaniji su bile godine društvenih promjena, dogodila se munjevita transformacija post-imperijalne sile u progresivno-liberalno društvo koje je promoviralo masovnu kulturu zasnovanu na rock i pop muzici, modi i seksualnim slobodama. Mini je s vremenom postao simbol tih progresivnih šezdesetih. Uz Fiate 500/600 bio je prvi ‘cool’ i cijenom pristupačan gradski automobil, bio je ‘bezklasni’ automobil u zemlji naglašenih klasnih razlika. Voziti Mini u šezdesetim je bio znak dobrog ukusa, tako su engleski grofovi i lordovi Rolls-Royce automobile zamijenili Minijem . ‘Minimaniji’ šezdesetih nisu ostali imuni ni John Lenon, Paul McCartney pa ni Enzo Ferrari.
Mini je sa motorom i pogonom naprijed revolucionirao sve kasnije gradske automobile a pojavile su se i mnogobrojne kopije i plagijati. Spomenimo Hondu N 360 sa modificiranim motocikličkim motorom iz sredine šezdesetih. Priča o Miniju je trajala punu 41 godinu, sve do 2000. godine. To je priča je i o progresivnim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, priča o zlatnim godinama britanske auto industrije kao i o njezinom slomu krajem prošlog stoljeća. 2001. predstavljen je novi Mini koji je konstruirao moćni BMW, nova interpretacija Minija još uvijek bilježi globalni uspjeh. No za ‘Mini-puriste’ u Velikoj Britaniji i širom svijeta pravi Mini je samo jedan- onaj kojeg je na poleđini kuverte davne 1957. nacrtao Alec Issigonis.
Zoran Šijan
