Odmah na početku, stih:
Ta brojka 12 na kalendaru mi je mila,
Jer stigao je mjesec kalorija i promila
Dragi Bože, imam dobru karmu
Jer moja nona radi najbolju sarmu!
Stigao je. Posljednji u kalendaru. Brojka 12. Čudesna u svakom slučaju. 12 sati dana, 12 sati noći, 12 mjeseci, 12 apostola, 12 pjesama na albumu Koktelsa, 12 znakova zodijaka, 12 deka parizera sa povrćem. Sve 12.
Oduvijek volim ovaj mjesec. Ako se vratim u djetinjstvo, to je značilo da uskoro škola završava. Dovoljno dobar razlog za veselje. Pratim sad po fejsu statuse klinaca koji paničare jer je kraj polugodišta, pa gasim komp i samozadovoljno se okrećem na drugi bok sa nekim dobrim štivom u ruci i osmijehom na licu koji govori- ajme, riješio sam se svih tih zala, pogledaj kako mi je sada dobro! Čitam samo ono što ja hoću! Brat ne spava noću i piše seminarske radove, a budi me kada bijesno lupa po kući jer ne radi printer. Samo se okrenem na drugi bok. Šupak sam, znam.
Već sam početak prosinca je genijalan. Znam da smo u srednjoj školi uvijek koračali Korzom vamo-tamo na dan 1.12. jer je to ”Dan borbe protiv AIDS-a”, a nama je bilo cool jer su se dijelili besplatni kondomi. Kao, karat ćemo nešto. Frajeri. Mo’š mislit. Eventualno ako se nekome posrećilo za Novu godinu i to se prepričavalo do sljedeće Nove.
Ono zbog čega sam kao dijete još više zavolio prosinac je to da sam 2 dana za redom redovito dobivao poklone. Prvi je 6. Prosinac- dan Svetog Nikole, a zna se da se tog dana itekako lašte cipelice i čizmice. Odmah dan nakon, 7.prosinca, obilježava se kao ”Dan velikana”, a na taj dan rođene su velike zvijezde poput Brad Pitta. Olivera Dragojevića. Mene. (sada bi oni prijespomenuti klinci sa fejsa jezikom interneta ovdje napisali LOL ).:) Daaaa, moja malenkost je rođena dan nakon Svetog Nikole, pa sam još kao klinac vikao: ‘‘dva poklona, dva poklona, jedan za ”Mikulovu”, a drugi za rođendan! Nemojte mi sve upakirat’ u jedno, jer vam to ne prolazi!” Još kad se zaredala četa noninih kompića i kompica i ona stara fora koja čini mi se, polako izumire, takozvana ”dobra ruka” mojoj sreći i mini-bogatstvu nije bilo kraja. ( svi ti uvale neku kintu i poglede te po kosi, eventualno te poljube u obraz i uštipnu, ali potrpiš kada je lova u igri).
Moram zahvaliti svima na divnim čestitkama i poklonima koje sam dobio za ovaj rođendan. Prije par godina pisao sam sve datume sa rođendanima na jedan papirić, a sada imamo fejsbuk koji nas na to podsjeti. Iskreno, ne znam da li sam uspio pročitati sve čestitke, jer trebalo bi to cijeli dan pratiti u ”real-timeu”, ali od srca vam se zahvaljujem! Lijepo je vidjeti poruku nekih ljudi koji te se sjete, a ne čuješ ih po godinu dana. Sjetile su me se sve bivše cure koje su mi nešto značile. U jednom momentu, vraćajući film, rekao sam si: ”starče jedan”, iako moram priznati da se osjećam mlađi nego ikad. I baš sam sretan zbog toga.Telefon nije prestajao zvoniti pa sam ga držao na punjaču, za svaki slučaj.
Nisam mogao, a da se ne sjetim da sam lani 27-i rođendan dočekao u društvu sa curom, u klubu gdje se svirala dobra živa glazba, pili smo Jeger i iskreno uživali u trenutku, skockani ”kako spada” i znam da sam u tom trenutku sebi rekao: ”ti znaš uživati u životu”.
Ove godine, samo za usporedbu, svoj 28-i dočekao sam u svom dnevnom boravku, sam, sa 38+ temperature, igrajući se na Playstationu iako me glava rasturala, držeći volan u jednoj i mjenjač u drugoj ruci, stiskajući pedale, sretan što postojim i diveći se onima koji su izmislili ovako dobru simulaciju vožnje. I opet sam sebi rekao: ”ti znaš uživati u životu”. Da, baš sam nekako bio sretan, neopterećen tim godinama koje su me nekada proganjale, kao da mi iza leđa stoje i lupaju me po njima : ”moraš ovo, moraš ono, idemo, ajde, daj! Krenuo je ozbiljan život, vidi ovo, vidi ono. Moraš, moraš, moraš!”. Ne, ne moram ništa. Najveće otkriće do sada.
Okružen ljudima koje volim, sretan što postojim, pišem ”pesme”, kolumne i ”zvezde brojim”, uživajući u nekim sitnicama koje možda neki i ne primijete, okrenuo sam stranicu broj 28 svog života. Ne strahujem više da ću završiti u ”klubu 27”. Hendrixe, nadživio sam te!
Puno mi znači taj prosinac, a mislim i da većina ljudi nekako ”pretresa” prošlu godinu baš sada, što su napravili, što nisu, što su htjeli. Ta gomila ljudi zastaje i okreće se iza sebe da pogleda kako stvari stoje, spremni na radikalne promjene, polako u glavi već pišući listu ”novogodišnjih odluka”, pa makar i nesvjesno. Ali to se sada događa, i iako je poprilično vruće za jedan prosinac, novogodišnje odluke samo što nisu osvanule priljepljene na vratima naših ormara.
Naravno da sam i ja napravio svoju listu novogodišnjih odluka:
– Pojavom prvih zraka sunca, pentraš se na svoju biciklu koju si skupo platio, a gledaš je kako tužno visi u garaži, majmune!
– Otputovat ćeš bar jednom ove godine na neku udaljenu destinaciju i isključiti mobitel tih 10 dana! ( ove godine propao Portugal zbog produžene turneje, a tako sam se veselio)
– Izdati ćeš svoj prvi solo-album u prvoj polovici godine i za to više nemaš isprika! ( ide, ide, uz knjigu, bez brige)
– Konačno ćeš, lijenčino, naučiti kako se jednom rukom otkopčava grudnjak! ( da, svašta sam radio u životu da zadivim ženski rod, ali nikad nisam odvojio vremena da ovo svladam. Bitno da se skine, zar ne?)
– Naučiti ćeš fućkati onako kada staviš prste u usta jer je to totalno cool ( kako ovo još nisam naučio? )
– Naučit ćeš se ”onako” okrenuti u plesu ( ovo ne mogu dočarati, pa da me jebeš)
– Konačno ćeš pogledati one DVD-e, ”Šaptača psima” koje si skidao sa neta i naučiti svog Giovannija nekim novim štosevima jer za sad zna samo ”sjedni” kada mu pokažeš keksić. Za početak, da ne njuška sve živo. I mrtvo. Fuj to.
Mislim da je ovo sasvim dovoljno za početak, siguran sam da će popis svakodnevno imati neki novi ”apgrejd”. Do Nove mi preostaje ovih 15-ak dana prepunih raznih događanja, fešti, koncerata, ni sam ne znam čega. Uglavnom, neće biti dosadno.
Da ne zaboravim, ovog prosinca imali smo i izbore, te su nam obećane velike promjene. Živi bili, pa vidjeli. Kako sam danas započeo sa stihovima, bio bi red i da završim:
Nova Vlada, nova nada
U zemlji prirodnog bogatstva i duševnog jada.
Vi samo budite svoje
Volim vas puno, čitateljice moje!
P.S . Osmijeh na lice, push-up na cice!
Do sljedećeg četvrtka,
Jeli, pili, živi bili i na vozačke dozvole pripazili!
Mauro
Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
