Krenut ću od onih meni bliskih – smrad kada netko prdne. To je nekako najučestalije. Valjda mi je takav horoskop da sam cijeli život okružen ljudima koji se nerijetko natječu tko će jače, tko će glasnije. Ali tko će smradnije- ti su najopakiji. Godinama sam svirao sa čovjekom koji je definitivni prvak u toj kategoriji, i koliko god smrdilo, mi smo obožavali da prdne. Znala je to biti takva detonacija na drugoj strani pozornice, da su se oni članovi koji su stajali bliže lovili za nos i ne bi pjevali, a nerijetko bi nam dolazile i suze na oči- što od smijeha, što od smrada. On sam ponekad bi znao reći : ” to ni prdnut, to je čoveku hitit drek pod nos”. Zanimljivo je kako to postane nečiji ”zaštitni znak” i kako tu osobu krase razne dogodovštine vezane uz taj ”famozni prdac”.
Drugi po redu, apsolutni kralj svih spački, moj susjed i školski kolega Bare , ima podosta mlađeg brata sa kojime se u djetinjstvu redovito potukao barem jednom na dan. Imali smo naviku da ja svaki dan ujutro prije škole dođem kod njega pa zajedno krenemo dalje. Njegov mlađi brat bio je uvijek kontra smjena, pa bi spavao dok bi mi kretali u školu. Bare je danima skupljao smrdljive čarape u kojima bi igrao nogomet, i onda ih prije spavanja stavio malome u jastučnicu. Prije nego bi krenuli u školu, nerijetko bi mu sjeo na glavu dok mali spava i onda prdnuo. Zamislite koje buđenje! Naravno, potukli bi se, i onda bi mogli na miru krenuti u školu.
Što se mene tiče, ja prdim diskretno. Kada je ono klasično pitanje dok vas se više vozi u autu ”tko ga je spustio, mamicu vam?”, uvijek priznam, i to ponosno. Moram priznati da sam se u zadnje vrijeme podosta upristojio. Baš sam nedavno razmišljao- kako je teško ići u školu, sjediti na satu, a prdi ti se. Koja je to muka. Sada, kada si izvršio sve obaveze po pitanju školovanja i nisi toliko ”služben”, uvijek imaš slobodu da negdje odeš ”prdnuti sa strane”, ne moraš dizati ruku i pitati da li možeš na WC. Ako si u autu sam i voziš se, nema većeg zadovoljstva- rokneš, spustiš prozore i deri. Znam neke koji namjerno ne otvaraju prozore. Jedan frend mi je čak rekao da prdne curi u krevetu i onda joj ne da da digne plahtu da se to sve prozrači, nego joj još glavu gura unutra, i sam malo ponjuha. Divne li veze.
Dosta o prđenju, iako je to neiscrpna tema. Smrad koji mi podosta ide na živce je onaj smrad od kuhinje koji ti se ”zalijepi” za sve živo. Klasičan primjer: zamislite malog Maura kako ide u školu, jakna mu je na hodniku, a on čeka da nona napravi ručak. Nona, naravno, cijelo jutro dinsta kapulu i radi gulaš, pa cijela škola može osjetiti što je Mauro jeo kada prođe kraj njih. Isuse, kako sam to mrzio. Koliko sam puta dok sam živio sa mojima samo sklanjao svu robu u sobu, pa onda poslije ručka pod tuš i brzinski izletio iz kuće. I opet, tih 15 sekundi dok izletiš, taj ”smrad” se zalijepi za tebe.
Ništa bolje nije ni sa uljem. Djevojka jednog poznanika cijelo ljeto radi u restoranu gdje se frugaju lignje. Taj smrad ne samo da uđe u kosu, nego u sve pore u tijelu, tako da kad se ona pojavi poželiš samo još malo peršina i češnjaka, možeš slobodno ”potoćati” po njoj i imati ćeš puni okus lignji u ustima. Ta nije bezveze dobila nadimak ”miss friteza”.
Smrad je svuda oko nas. Srce me zaboli kada vidim ljude kako im je smetlište kraj kuće i što udišu, ja se nadam da će se problem sa Marišćinom ubrzo riješiti jer smrad je nesnosan i mogu misliti kako je ljudima koji žive u blizini. Kada sam odrađivao civilnu vojsku, nekoliko dana smo imali zadaću čistiti neka skladišta i sve to voziti na smetlište. Bilo je pravo jugo, odvratno vrijeme, i savjetovali su nam da kupimo čizme jer nećemo drukčije moći gaziti po smeću. Kada smo došli tamo i morali to iskrcati, mislim da mi je malo falilo da se ne ispovraćam. Do koljena u tom smeću, smrad nesnosan. E , sad zamislite kako je onima koji žive blizu. Strašno.
Mislim da je ovo najodvratnija kolumna ikada. Iskreno, onaj ”gulaš miris” me inspirirao za današnju temu, a onda su riječi krenule same od sebe. Najgore od svih smradova koji postoje je kada je neki čovjek ”smrad”. Jeste li primijetili kako je to teška riječ? Kada netko kaže – ajme, taj tip je totalni smrad. Odmah znaš da nemaš što raditi sa tom osobom.
Nažalost, često se susrećemo sa ljudskim smradom, ali i za to ima lijeka. Furaj svoj put i baš te briga. Ja smradove doživljavam kao one ljude koji će i ”preko leševa do cilja”, koji će najboljem prijatelju zabiti nož u leđa i koji će guzice dati za 5 kn. Svi takvi meni spadaju u kategoriju žešćeg smrada. Ima lijeka za njih- jednostavno se makni. Ako me netko i upozori da je određena osoba ”smrad”, ja želim to sam uvidjeti, i naravno, uvijek ću u toj osobi pokušati pronaći i nešto dobro. Ako nađem- super, ako ne- opet dobro, odoh dalje. Ne treba se zamarati takvim ljudima. Naprimjer, mi kao narod previše vremena provodimo gledajući naše političare, koji nas iz dana u dan kradu i sramote ne znajući 3 riječi engleskog. Ma jeste li vi vidjeli onaj klip gdje majstorica ”priča” engleski? ( molim urednicu da priloži Youtube klip). Koje mi poliglote imamo. Ona za engleski, Bandić za Talijanski. Ke?
[youtube oiJIO7ymqo8]
[youtube mXS5Yr0I_F8]
Vrlo vjerojatno, kod političara ima mnogo smradova, ali tu pjesmu već svi jako dobro znaju. I svi se oko toga i dalje nerviraju, a onda im daju glasove na izborima.
Ako pročitaš novine samo jedan dan u tjednu, možeš biti siguran da će ti proraditi žuč. Koliko gorčine nizašto. Nisam sam pametan što bi trebalo i kako, ali dok svi ne budemo na ulicama, nije nam dovoljno loše, to je moje mišljenje. Da ću dozvoliti da me ”smradovi” izbacuju iz takta, neću. Ja ću se smijati mojim prijateljima koji prde i otići kod none na gulaš, eto, to ću.
Do sljedećeg četvrtka, živi bili!
p.s. evo još jedne kolumne na istu temu http://www.teklic.hr/blog/maurovizija/maurovizija-15/
Mauro
Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
